HONDA Civic 1.8 VTEC, ES, 4V, 2007 versus HONDA CIVIC 1.5 VTEC, EXECUTIVE, 4V, 2017
autor: Tomislav Veček
Prošle su već skoro i 2 godine od same ideje za ovaj članak. Ideja se rodila prilikom testiranja tada novog Civica sedana 10-te generacije kada sam pored njega parkirao, tada svoj, Civic sedan 8-me generacije. Ideja mi se činila još boljom jer vremenski odmak između ta dva auta bio okruglih 10 godina. Pa da vidimo što se desilo u tih 10 godina.
HONDA Civic 8. generacija, 2007.
Sad nakon 10 godina i 230 000 prijeđenih kilometara, mislim da imam pravo na generalnu ocjenu vozila, a to bi bilo negdje 8/10 bodova. Da to malo obrazložim, auto je generalno super, pruža zadovoljstvo u vožnji, pa čak i sad je još dizajnerski mladolik, nije dosadan kako za gledat tako i za vozit. Na zamjenu ovog vozila može Vas nagnati samo novi model Civica, kako je budućnost pokazala to se i desilo u mojem slučaju.
Gdje su izgubljeni bodovi u ocjenjivanju? Evo nekih razloga, prtljažnik je na granici prihvatljivog, volumenom je OK, ali mu je visina mala. U prtljažniku je rezervni kotač punih dimenzija, pa ajde tu moramo nešto oprostiti. No ono što me nerviralo do nebesa, je što poklopac prtljažnika nema utor za prste ili neku ručkicu za zatvaranje. Kad smo kod prtljažnika, spomenimo i nosivost od 450 kg.
Negativni bod ide i na otpornost na koroziju, tu je situacija ovisna o primjerku, neki su zdravi kao novi, neki imaju po rubnicima blatobrana tragove korozije. E sad, koliko Vas pojava korozije može ljutiti, toliko se opet obradujete postupku rješavanja problema. Višegodišnje jamstvo pokriva određene korozijske probleme, tako da i to se rješava bez Vaših troškova ukoliko se utvrdi da je greška proizvođača.
Mali minus bi dao na kožu kojom je obloženo kolo volana i ručica mjenjača, upotrebljena je fina koža, zaista ugodna na dodir, ali eto nakon 200 000 km i nebrojenih sati na suncu, vide se tragovi trošenja.
Ostatak unutrašnjosti, sjedala, obloge vrata, tepisi, armatura, ne pokazuju svoje godine i sve je bez prijekorno, nema zveckanje, cviljenja, lupkanja…, sve je kao novo.
Jedan od problema su i problemi sa letvom volana. E tu sad priča ima dvije strane medalje, dali je to do naših cesta ili je do HONDE. Negdje na oko 170 000 km počeli su se javljat zvukovi lupanja kod prijelaza preko pruge i sl. poprečnih prepreka. Ja sam to slušao dosta dugo. Originalna letva volana je užasno skupa i ne znam dali ju je itko mijenjao kao takvu. Ja sam se odlučio za reparatutu, cijena je bila, u mojem slučaju, cca 2000 kn uz garanciju od 2 godine. To može biti i malo jeftinije i malo skuplje, ovisno o zatečenom stanju. U daljnjem korištenju auta to se pokazalo kao dobra odluka. Problem je bio kvalitetno uklonjen za razumnu svotu novaca.
Tokom 10 godina eksploatacije vozila jedini kvar je bio kompresor klime koji je počeo „ropat“. E sad, to se dogodilo u 7-moj godini starosti i do tad klima nije bila ni punjena ni dirana, dali je do mene ili do kompresora, pitanje je sad. Vjerojatno je presudila moja nemarnost za tu komponentu vozila. Od tad klima se održava redovito i eto za sad nikakvih problema. Osim spomenutog kompresora, ostalo održavanje spada pod redovito, zamjena ulja u motoru svakih 15 000 km, zamjena ulja u mjenjaču svakih 120 000 km, zamjena uja u kočnicama po potrebi, zamjena svjećica svakih 120 000 km, kao i podešavanje ventila na 120 000 km. Kod podešavanja ventila, samo na jednom ventilu je bilo neko malo odstupanje, tako da to možemo svrstati u čistu preventivu. Kočnice su stvarno izdržljive bilo originalne ili zamjenske. Ja sam stavljao zamjenske, proizvođača „TRV“, uvijek sam u setu mijenjao diskove i pločice, i na prednjem kraju to je trajalo skoro 100 000 km.
Pogonski 1.8 benzinski motor, i-VTEC tehnologije, isporučuje 140 KS na visokih 6300 okr/min, da HONDE se vole vrtjeti. Dok neki proizvođači nemaju ni brojeva toliko na obrtomjeru, HONDA u tim područjima tek najljepše diše i daje najbolje od sebe. Ostale glavne tehnikalije, max. okretni moment 174 Nm na 4300 okr/min, 6 brzinski mjenjač, bio je dostupan i 5 brzinski automatik, ubrzanje od 0 do 100 km/h , traje 9,3 sec, max brzina cca 210 km/h.
Motor za razvod koristi lanac umjesto zupčastog remena, tako da nemate onog famoznog troška svakih 80 000 km, gdje Vam većinom mijenjaju i pumpu vode pa taj sport postane dosta skup. Kod ovog vozila toga nema. Na svakih cca 80 000 km, mijenja se tzv. mikro V remen koji pogoni kompresor klime, alternator.... Cijena remena je oko 250 kn. Spomenuti lanac razvoda, u HONDI ga zovu „TIHI VJEČNI LANAC“ , to Vam sve govori. Troškovi servisa su zaista minimalni, kreću se od cca 1200 do 3000 kn, ako mijenjate i kočnice i sl. malo veće zahvate. Da bude jasnije, govorimo o cijenama u ovlaštenom „HONDA“ servisu i u cijene su uključeni i dijelovi i rad. Mislim da to pobija neke urbane priče o skupom održavanju vozila istočnjačkih proizvođača.
Malo o osjećaju tokom vožnje. VTEC motor omogućava mirnu i štedljivu vožnju na nižem broju okretaja, kako se okretaji motora dižu, tako zvuk i osjećaj počnu poprimati sportsku notu. Ovjes, 6 brzinski mjenjač, upravljač, kočnice, ležanje, sve to uspješno prati željeni ritam vožnje. Prosječan vozač teško da će ovaj auto dovesti do njegovih limita. Puno prije će vozaču početi srce ubrzano kucati i popustiti gas. Kočnice, sva 4 kotača opremljena su diskovima, prednji samo-ventilirajući, sjetimo se da je to bilo prije 10-ak godina i „HONDA“ je u seriji davala sve 4 diska, dok se neki proizvođači i danas još kotrljaju na stražnjem kraju na bubanj kočnicama. Pridodajmo tome i već spomenuti mjenjač koji je također u seriji imao 6 brzina, to su dva detalja koji puno govore kako o vozilu, a još i više o proizvođaču. Kad saberete neke takve činjenice, kočnice, mjenjač, razvodni lanac, motor od 140 KS koji troši 6 do 7 l benzina, ponavljam benzina, ne dizela, onda Vam nitko više ne može tvrditi da je „HONDA“ skupa. Kupio si je i to je to, nema problema, nema briga, vozi, tankiraj, redovito održavaj i miran si 15 godina. Možda Vam se na prvu prethodna rečenica kosi sa sadržajem u gornjem dijelu teksta, gdje je nabrojeno nekoliko problema. Da, problema imaju svi proizvođači, nekoji ih sakrivaju i nadaju se da će proći, a nekoji vode brigu o kupcima i djeluju preventivno. Tih nekoliko problema se riješilo brzo i efikasno, većina tokom redovnih servisa, tako da to i nisu problemi. Auto nikad nije stao na cesti, nikad nije odbio okret ključa, nikad nije zasvijetlila niti jedna kontrolna lampica, nikad nije potrošio kap ulja između izmjena, nikad nije izazvao dodatni trošak izuzev redovitog održavanja, to su one činjenice koje se računaju.
Spomenuo sam ovjes, ukratko, negdje je na sredini između udobnog i sportskog, mada je malo na stranu sportskog osjećaja, ipak je „HONDA“. U nekoliko navrata sam odradio vožnje u komadu od preko 1000 km sa stajanjem samo za tankiranje i ovaj auto i vozač to mogu podnijeti, a da ne trebate ići nakon toga kiropraktičaru.
Upravljački sklop, fantazija, počevši od malog volana, obloženog kožom , savršeno leži u ruci, podesiv po visini i dubini... Upravljač je progresivnog tipa i savršeno vozaču predaje informacije sa ceste.
Mjenjač, spomenuli smo već 6 brzina ručni ili 5 brzina automatik, ja mogu reći da je ručni kirurški precizan sa kratkim hodovima, i sad nakon 230 000 km, ne prikazuje znakove umora, ne zapinje… Sustav spojke, također ne prikazuje znakove umora i za sad još nema na vidiku potrebe za promjenom lamele i te priče oko seta spojke.
Potrošnja goriva, za kubikažu od 1.8 l, 140 KS, 6 L ako vozite pametno, kočenje sa motorom, bez nepotrebnih ubrzavanja i zaletavanja i sl, 7 L ako uopće ne pazite, a 8 L ako se autocestom ganjate. Ja sam imao neki prosjek od 6,5 L, bilo zima ili ljeto, a vožnja mi je mješovita, ima grada, otvorene i autoceste.
HONDA Civic 10. generacija, 2017.
Obilazim auto, koliko sam slika i videa pogledao, svi detalji su već poznati, ali u živo izgleda još i bolje, elegantnije, a istovremeno i sportski postavljeno. Otvaram vrata, e ovo slike ne mogu dočarati. Zavaljujem se u kožnata sjedala, koja su naravno grijana i izlazim iz grada. Gledam oko sebe, opipavam, mirišem, slušam, oči i uši rade kao kod zeca, skupljam dojmove… Zaista super auto, potvrdit će Vam to nastavak teksta. Odakle da počnem, položaj za volanom, sve je gdje mora biti, nema lutanja rukama, nekih velikih pokreta, sve je tu na dohvat prsta. Nasloni na vratima, naslon na središnjoj konzoli, armatura, bez milijun nepotrebnih gumbića, sve imate, a da ne vlada košmar. Ne znam kako neki proizvođači uspiju posijati toliko gumbića po autu, ovo ima sve, a opet nije komplicirano i nemaš dojam da je kalkulator sa 150 gumbića ispred tebe.
Središnja konzola je malo povišenja nego prije , ručica mjenjača je još kraća nego prije, ručka za parkirnu kočnicu je nestala, zamjenjuje ju jedan gumbić i glas koji Vam govori kako da otpustite ručnu kočnicu, pa sad možete i pričati sa autom.
Kombinacija, desna ruka – središnja konzola – ručica mjenjača, to je toliko prirodan položaj, toliko usklađena cjelina, ma savršenstvo. Ma kao da ste stavili ruku na savršeno žensko bedro, ma fantazija, jednostavno ruka tu pripada, to tako mora biti, niti milimetar drugačije, savršeno. Ma može biti auto i duplo skuplji, a da se to ne pogodi, ovo je to, ono pravo. To treba proizvođač imati u svojem DNK kodu, to se ne može naučit ili prekopirat, to je ono istinski.
Da se vratim mjenjaču, promjena brzina je toliko lagana, jedan prst je dovoljan, ali to shvatite sad doslovno, sa jednim prstom mjenjačem klizite, nema zapinjanja, nema trzaja, putar, eto.
Materijali u unutrašnjosti, koža, mekane obloge, spojevi pojedinih elemenata bez zazora, nema stepenica ili zazora između obloga vrata i središnje konzole, sve je u liniji, sve je poravnato u milimetar. Zaista ugodno i udobno okruženje za vozača. Malo o motoru, ipak vozimo HONDU, pa je tu motor u centru pažnje, kako god sve ostalo bilo savršeno. U testiranom primjerku je bio ugrađen 1.5 VTEC sa 182 KS i 240 Nm okretnog momenta i to je ta mjera. U odnosu na prethodnog sedana, crveno područje je spušteno sa 6800 na okruglih 6500 okr/min., ali kao i prije skala obrtomjera još uvijek završava sa brojkom 8.
Osjećaj u vožnji, neki znam da će se buniti jer je tiho, meni osobno odgovara. Vožnja je tiha i udobna da bi se samo vozio, tankirao, vozio i vozio. Pojam buke, cviljenja, cvrčanja, zveckanja, trešnje, tu jednostavno ne postoji. Sve je toliko mirno da treba i neko vrijeme prilagodbe, da se stekne uopće dojam brzine, a brzina se u ovom autu diže kao od šale.
Kad se vozimo brzo, treba kočit još i brže, ovdje su kočnice na zadatku, na samo lagani dodir papučice, auto samo malo čučne i staje kao da je sidro bačeno, palac gore. Spomenuli smo ubrzanje, 8,4 sec. do 100, elastičnost zadovoljavajuća, na visini zadatka. Motor 1.5 TURBO, daje konstantan potisak od nule pa kroz cijelo radno područje, ne popušta, bez trzaja, bez rupe, bez popuštanja snage. Zaista tko može neka proba taj motor, a i kompletan auto je za svaku preporuku.
Da se vratim vožnji ili bolje rečenu, video igri, ali ovaj put u „LIVE“ verziji, mislim tu ponajviše na tipke na desnoj strani volana. Tu se uključuje aktivni tempomat, praćenje trake, praćenje vozila ispred. Kad to sve uključite, e onda je vrijeme za promatranje i opet, više puta spomenutu prilagodbu. Te „điđe-miđe“ su izmišljene za autocestu, dakle poneki blagi zavoj, ravnica, 2, 3 ili više traka. Ja sam sustav maltretirao na „staroj zagorskoj“ magistrali. Kada auto sam zakreće volan to zna izazvat čudan osjećaj. Sam auto i vozač ne voze isto, kako dvoje ljudi ne vozi isto, tako je i ovdje, auto ima svoju pamet, vozač svoju. U nekim trenucima se onda točno, kako bi rekli „pod rukom“ osjeća kad tko vozi. Naravno ako maknete ruke sa volana, nakon 10-ak sekundi se oglasi alarm da Vas podsjeti, da nemate autopilot, već samo pomoć. Također, ako prelazite crte bez uključivanja „žmigavaca“ volan se počne trest, ma čisto ludilo. Ako se ne možete doma sa djecom dogovorit kad će tko igrat Playku, sjednite u svoj CIVIC i imate to u „LIVE“ izvedbi.
Malo da se osvrnem na te, kako ih popularno zovemo „gadgeti“ iliti po naški „điđe-miđe“. Napredak, ili bolje rečeno, pomak tehnologije u autoindustriji, a i općenito u našim životima je strašan, možda se to sve odbija i prebrzo i prestrašno. Na što mislim, pa recimo, teško mogu zamisliti starijeg vozača u ovom ili sličnom modernom autu. Naravno, ima starije populacije koja prati razvoj računala, pametnih telefona, interneta, njima skidam kapu i svaka Vam čast. No ima dosta starije populacije koja jednostavno nije u tome, koji iz nekog razloga odbijaju jednostavno to prihvatiti. Također ima i mlađe populacije, kojima je auto samo sredstvo prijevoza tj. ne prate tu granu tehnologije i razvoja. Kako sad tim ljudima objasnit, da auto sam koči, ubrzava, skreće, čita prometne znakove, ima radare, kamere… Prije recimo samo 10-ak godina. Ista priča je bila da si sjeo u auto iz 1975. ili 2005. U suštini, jedina razlika, finija plastika, servo volan i dodan gumbić sa A/C oznakom. Ključevi su se bacili bilo kome u ruke, samo se reklo: „Pazi, moja mrcina je metar dulja o tvoje podrapane kante.“
A sad, dali možemo sad bilo kome baciti ključeve od ovakvog auta bilo kome u ruke?. Teoretski bi trebalo biti jednostavnije nego prije jer ima brdo tih pomagala, ali praktično…?
Ovo sad su avioni, u odnosu na prije 10-ak godina. Zaista, kad sjednete u nešto takvog treba vrijeme prilagodbe, na udobnost, na tišinu vožnje, da postaneš svjestan brzine, a da ne gledaš u brzinomjer, brdo sigurnosne opreme, kamere, radare, samo koči, ubrzava, mijenja brzine, trese sa volanom, stane ako treba…
Sa ovom malom digresijom sam htio objasniti nekoliko puta spomenuti pojam „PRILAGODBE“ koji sam spomenuo tokom teksta, jer je zaista potrebna. Nije da sad nekog plašim da je to nešto nesavladivo, samo eto to je nova stepenica u našim životima, koja utječe na nas i na okolinu. To je tehnologija koja čuva nas i našu djecu na cesti.
No da se vratim Civicu i da spomenem još poneku tehnikaliju. Kako i sama reklama govori: „Promijenili smo sve osim imena“. Zaista i je tako. Osim izgleda i sasvim novog motora promijenjeno je i sve ostalo. Smanjena je masa vozila, povećana torzijska čvrstoća, auto je duži, širi, a niži, poboljšana je aerodinamika, spušteno težište, sam položaj sjedenja je nešto niži. Upravljač je još precizniji i izravniji nego prije, sad sa samo 2,22 okreta između krajnjih točaka, prije 3,1 okreta. Mjenjač smo već spomenuli, on samo upotpunjuje dojam udobnosti, ekskluzive i prestiža…
Na žalost ja sam morao svoje druženje sa ovom HONDOM privesti kraju. Mislim da nisam bio našao neku opaku zamjerku, koja bi bila vrijedna pamćenja. U biti, ima jedna stvar, ako se dobro sjećam, opet na poklopcu prtljažnika nema ručke ili utora za prste za zatvaranje tog poklopca. Eto da ne bi bilo da nisam realan sa testovima.
FOLLOW US!