Godišnji odmor u kontra smjeru – srpanj. 2019
autor: Tomislav Veček
Kad se posloži, onda se posloži. Ova rečenica će Vam dobiti smisao dalje tokom čitanja. Sve je započelo još tamo negdje u zadnjim danima 2018. godine. Kolega s posla, mi je poslao link za ulaznice za utrku Formule 1, za utrku u Austriji. Poslao je link i kratko pitanje: „Idemo“? Budući da gledam F-1 od kad znam za sebe, razmišljanje je trajalo, pa ono, punih 2 sekunde, IDEMOOOO. U narednih nekoliko dana vaučeri za ulaznice su već bili doma čekali su taj dan, 30. 06. 2019. Čekali i čekali, daleko je još bilo do toga.
U međuvremenu se počelo razmišljati i o ljetnom godišnjem odmoru. Moja bolja polovica već par godina navija da odemo u Njemačku na godišnji. Pa gdje gore, svi dolaze k nama, gdje mi onda u kontra smjeru. Tako sam ja svake godine izmigoljio i govorio onu poznatu: „Idemo iduće godine“. E pa ovu godinu je došla ta iduća i nije nam žao, ni nama kao obitelji, niti meni kao pojedincu.
Tako jedan dan kasnog proljeća, zove žena, i pita, kada da si piše godišnji. Ja sav u poslu, a što me sad s tim, ne znam, piši, kraj lipnja, početak srpnja. Istog dana, dođem doma s posla i krene razgovor oko godišnjeg i dogovorimo da 30. 06. 2019. krećemo kontra svih, pravac Njemačka. Taj dan je nedjelja, pa eto neće biti ni tako gužva na cesti, nema kamiona, ljudi ne idu na posao, bit će to OK. Sve bi to bilo super, ali…
Tako jednog dana pričamo na poslu tko će kad i kamo na godišnji, da se napravi plan za odjeljenje, ja sam bio ove godine prvi na redu, i tako pričamo da ja krećem 30. 06. za Njemačku. Na to se javlja onaj kolega sa početka priče sa pitanjem: „Znaš, ne bi se htio miješat, ali znaš gdje si ti 30. 06.“? U je****, odmah mi je zasvijetlila lampica u glavi, alarm… pa taj dan je utrka. Utrka života, prvi put da ću biti u živo na utrci F-1. Sad je gotovo nema uzmicanja, utrka u nedjelju a za Njemačku onda u ponedjeljak. Tako je vrijeme prolazilo, za utrku nije bilo velike brige. Vaučer za ulaznicu je tu, vrijeme polaska znamo, bus nas pokuplja i vraća i to je to.
Plana za Njemačku još nije bilo, idemo u Njemačku, to je bio plan, kuda, kada, koliko dugo, sve je visjelo u zraku. Budući da se to sve bližilo, trebalo je nešto smislit, rezervirat smještaj barem. Tako jednu večer sjednemo zajedno za stol, palim laptop i surfamo bespućima interneta. Ima tu svačega, ima se što gledat 6 mjeseci, a ne 8 dana koje imamo na raspolaganju. Nakon gledanja, razmišljanja, debatiranja, hodanja lijevo-desno, poput profesora Baltazara, rođen je plan. Idemo u München, tamo idemo u Allianz Arenu, Olympiapark, BMW muzej. Vodili smo se razmišljanjem, da je za svakog člana obitelji po nešto što bi želio vidjeti. Na kraju se ispostavilo da smo svi uživali u svemu, jer je zaista sve bilo predivno. Svaka od ovih destinacija te dirne u srce na svoj način, bilo veličinom, bilo ljepotom ili nekim drugim putem dođe do srca. To nije vrijedilo samo za destinacije u Münchenu, već je tako bio tokom cijelog putovanja.
Nakon Münchena plan je krenuti prema Stuttgartu. Tamo smo odabrali za posjetu WILHELMA ZOO i botanički vrt, PORSCHE muzej, Mercedes Benz muzej i posjeta prijatelju. Kuda nakon Stuttgarta? E pa kad smo već gore, idemo još „par“ kilometara do Düsseldorfa do mojeg bratića koji tamo živi već eto, više od 25 godina.
Za Düsseldorf nismo radili detaljan plan, kad dođemo, smislit ćemo nešto. Tako i bez plana je ispalo super. Prvo je bila jutarnja kavica u „Rheinturm“ na visini od 168 metara. S tornja se vidi cijeli Düsseldorf. U Njemačkoj su ti tornjevi dosta popularni, te svakako preporučam, prvo toranj, onda dalje. S tornja vidiš sve što bi te moglo zanimati. Nakon kave je uslijedila šetnja uz Rajnu, pa smo tako došetali do Königsalee. To je nešto poput Rodeo Drive Avenije na Beverly Hillsu. Uglavnom cijeli dan smo proveli na nogama. Sljedeći dan je bila nedjelja, dan prije povratka doma i u planu je bilo, NIŠTA, odmoriti dušu i tijelo za put kući, više od 1000 km u komadu. E pa neće moći. Dok smo zujali oko Düsseldorfa, uz autocestu sam vidio nešto poput površinskog ugljenokopa, ali ogromnog, ogromnog.
Došli smo na stan nije mi dalo mira i idem istraživat što je to. Hm, toga ima više, a prolazili smo pored Garzweiler, površinski ugljenokop lignita. To moram vidjeti. Slobodna nedjelja, više nije slobodna. Gledam po google mapsu, Etzweiler je još veći. To mi je samo 38 km od Übach-Palenberga gdje smo smješteni. Zumiram ja to po google mapsu i vidim da je svega par kilometara dalje, „Michael Schumacher Kart und Event Center“. Kao štovatelj lika i djela Michaela Schumachera, posjeta uopće nije bila upitna. U tom trenutku još opet zasvijetli lampica u glavi. Samo malo, Schumacher, grad Kerpen, pa tu negdje bi morao biti neki muzej vezan za Schumachera. Još malo googlanja i kroz par minuta pronalazim „Michael Schumacher Private Collection“ i to samo 25 km dalje prema Kölnu. Gledam slike, koža mi se ježi od samih slika, OK, idem i to. Zatvaram laptop, spuštam se sa familijom bratiću u restoran, idemo se malo okrijepiti od sve te šetnje po Düsseldorfu. Bratić ima restoran „Europa Stuben“, Bože sveti, što taj radi u kuhinji, kad ti takav stručnjak pripremi hranu, i tako stručno osoblje servira hranu, to je neki sasvim novi doživljaj i pojam hrana dobiva sasvim novu dimenziju. Zaželjeli smo se hamburgera. Možda mislite da je hamburger, hamburger, što se tu ima smišljat. Jao, jao, to nije bio hamburger, to je bila eksplozija okusa, aroma, mirisa, jao, jao. Ništa više neće biti isto kao prije… Taj predivni hamburger zalili smo sa 1, 2, 3…, a tko bi ga znao više koliko točenih Warsteinera.
Nedjelja jutro, budim se, idemo, današnji plan treba realizirati. Žena i sin još spavaju, ostavljam ih da se odmore, ja odlazim, ionako je ovo više tema za moju dušu. Prvo idem do Etzweiler površinskog ugljenokopa. To je nešto divovsko, od strojeva do same površine, više od 40 kvadratnih kilometara. Šećem malo oko toga, napravim par slika i idem dalje prema Schumacherovom Kart centru, dolazim za par minuta, prošećem, poslikam. Krećem dalje prema muzeju, privatnoj kolekciji. Kolekcija se nalazi u zgradi „Motorworld“-a. Ima toga više u toj zgradi, prodajni salon „Lamborghini“-a i „Bentley“-a. Samo kad to vidiš ti je dovoljno za taj dan. Idemo dalje, ulazim u hram automobilizma. U prizemlju servis za „Lamborghini“, izloženi primjerci „Ferrari“, „PORSCHE“, „Mercedes Benz“. Koliko sam shvatio tu je ujedno i garaža za tu svu egzotiku. Vlasnici parkiraju u vitrinama svoje aute i kad se zažele vožnje tu dolaze po njih, a možda sam i krivo shvatio, kako god bilo, ima tamo prekrasnih primjeraka. No ono što mene zanima, je na galeriji. Izloženi primjerci formula od Schumachera. Tu je sve, formule, kacige, odjela koje je nosio, rukavice, slike, pehari, i sad dok ovo piše, nanovo mi se koža ježi od toga osjećaja. Predivno posloženo.
Bliži se podne, a žena je izrazila želju da skoknemo u Nizozemsku na kavu. Šteta bi bilo, biti tako blizu Nizozemske, a ne popit kavu. Što možeš reći na to, ima žena pravo, nekako sve češće u zadnje vrijeme, ali ne smijem to priznat. Vraćam se prema Übach-Palenbergu, ručak, 15 minuta odmora i idemo u Nizozemsku. Da ne zujimo bez veze, idemo do „Roermond Designer Outlet“, to je svega 45 km vožnje. Ovdje pojam outlet ima sasvim drugi smisao nego kod nas. Dakle, tu su svi proizvođači, hoćeš „PRADA“, „Gant“, „Hugo Boss“, „Pandora“, „SEIKO“, „Tag Heuer“ ima tu i „Black & Decker“, „Rowenta“, „Victorinox“. Nema čega nema. Jedna „mala“ razlika između naših outleta i dotično ovog, je ta da ovdje ljudi čekaju u redu da bi ušli u trgovine i to zna biti red, 10, 20 metara. Na ulazu je „security“ koji pušta ljude u trgovinu, unutra je razuman broj ljudi, da se može nesmetano obavljati kupnja. Malo se čudiš svemu tome kad prvi puta vidiš. Malo šećemo, popijemo kavu i idemo natrag. I na parkingu još jedno malo iznenađenje, „TESLA“ automobili, njih 15-ak, tamo se lijepo puni.
Lagana vožnja natrag, i eto opet večera. Što danas, znaš kaj, daj mi rižu i salatu, malo laganije danas. OK, dobit ćeš rižu i još nešto. To nešto je bilo nešto najbolje što sam ja ikad stavio u usta. Argentinski rumsteak, pripremljen onako, onako kako mi je pasalo. Ta mekoća, staviš u usta istovremeno rižu i meso, a pod zubima se ne osjeća razlika u tvrdoći, topi se u ustima, jednostavno topi. Za to trebaju biti savršeni sastojci i majstori pripreme. Kao i dan prije, i ova fantastična večera je nazdravljena sa 1, 2, 3, a tko bi ga znao više koliko točenih Warsteinera. Baš je tečan taj Warsteiner…
Uz svu tu silinu događanja proteklih dana, naša skitnja svijetom se bliži kraju, ponedjeljak jutro, krećemo prema kući. Čeka nas 1150 km. Da si malo odmorimo i unesemo malo sadržaja i u taj posljednji dan, stajemo u „Wartheim Village“, shoping centar uz autocestu br.3. malo prije Wüzburga. Bacamo u kljun sendviče od šnicli koje je pripremila familija u Übach-Palenbergu. Malo protežemo noge po shopping centru, kupujemo zadnje stvari koje su bile u planu. Još jedna kava i idemo dalje. Podne je, a nas čeka još kojih 750 km. Doma stižemo oko 8 sati na večer. Rezime priče, 8 dana, 3000 km, nebrojne situacije koju se nahranile emocijama dušu i tijelo. Troškovi, ništa veći nego smo inače znali potrošit tokom 8 dana valjanja po plaži i gledanja u vodu. Da me ne shvatite krivo, treba i tih plaža i vode u životu, ali treba ponekad i nešto drugačije. Ima i jedan detalj, koji me smeta kod nas na moru, a to je da se svake godine dobije sve manje, a za sve više novaca. Teško se pomiriti sa time da kava u centru Münchena u tornju na visini od 185 m, ima istu cijenu kao i kod nas na plaži gdje sjediš na plastičnoj stolici. Da platiš i ulaz u taj toranj, ali opet.
Budući da je ovo ipak auto-moto web stranica, moram spomenuti našeg najmlađeg člana obitelji, ali najjačeg. HONDA Civic je to odradila bez problema, bila je skromna, prosječno cijele rute je pila samo 5 L. Počastili smo je sa „Shell“-om, neka, jednom se živi.
Moram reći, da cijelim putem nije bilo apsolutno nikakvih problema bilo koje vrste. Smještaj svugdje odličan, hrana odlična, komunikacijskih problema nije bilo, parking postoji u sklopu svake destinacije koju smo posjetili, sve ljubazno i fino. Kako sam i započeo ovaj tekst, zaista se sve posložilo.
Ovo je bio samo kratak pregled kroz destinacije koje smo posjetili. U narednim, danima, tjednima, a vjerujem i mjesecima moći čete čitati malo detaljnije o ponekim destinacijama koje sam spomenuo. Kliknite na link facebook stranice, likajte stranicu i bit ćete u toku za daljnje tekstove, o tome kako smo putovali u kontra smjeru. Bit će tu foto galerija, detaljnijih informacija o muzejima i ostalim lokacijama koje smo posjetili.
Da ostanete u toku sa auto-moto-tour novostima, molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice, hvala.
FOLLOW US!