Moto početak – autor: Srečko Antolić 

Zvučati će kao dječja knjiga – no kako je sve počelo ?
Poput svih ostalih kojima motor nije samo prijevozno sredstvo, početkom 80-tih kupnjom rabljenog Tomosa 14 TL '79., 4 brzine ... dosta neurednog.
Upoznavanje sa tehnikom Tomosa i motora generalno i zaraza doživotno. Uređivanje iznutra i izvana. Izvana originalno stanje, bez šminke. Iznutra svašta, poboljšanje fergazera (rasplinjača), preuređeni preljevni kanali u cilindru, povećanje zapremine cilindra na 60 kubika, povećanje kompresije, uređenje originalnog auspuha iznutra sa povećanjem protočnosti i malom promjenom tvorničkih specifikacija (radi veće zapremine) i tek malo veće buke na izlazu. Ugradnja pete brzine i promjena odnosa lančanika prednjeg i zadnjeg.
Izvana originalno stanje, boljim pogledom se vidjelo da su ručni rad i unikat upravljač (trodijelni, niži i više naprijed), prtljažnik sa originalnim bočnim Tomosovim torbama i vojnim ruksakom ispod površine prtljažnika (za sitnice i prvu pomoć), bočna nogica, i zadnji kotač (u biti na originalnu nabu „namotana“ aluminijska felga od MZa, 18 umjesto 17 cola). Sve to na radnom stolu u očevoj garaži, malo po malo. Trebalo mi je nekoliko godina, zbog neznanja i traženja informacija koje nisu bile tako dostupne kao danas pa do nedostatka novaca i vremena.
Da.
Pa sam onda upoznao svoju suprugu, 24.07.1985., kad sve skupa dobiva više smisla, i kad je Tomos počeo služiti kao naše prijevozno sredstvo, ali i sredstvo uživanja. Tako složeni Tomos se više manje sa nas oboje „vrtio“ sve do 55.000 km na brojčaniku, kad se nekako poklopilo više stvari – napravili smo veliku promjenu u životu (preseljenje, novi posao za mene, novi stan, brak), i sitnice poput potrebe da se na motoru napravi malo veći servis. Nakon rastavljanja i utvrđivanja da je u osnovi samo potrebno zamijeniti klip i karike i da se motor može dalje vrtjeti – to je i izmijenjeno.
Nažalost – zbog novih poslova i obaveza, na kraju i početka rata '91. i time i drugih razloga, motor je još koju godinu stajao u garaži. Na kraju smo ga poklonili očevom prijatelju koji se još dosta godina vozio s njim na ribičiju, no s vremenom smo izgubili kontakt.
Nije bio najbrži, jer nisam išao za time. Trebao sam više snage ali ne i veliku krajnju brzinu. Sa nas dvoje i ponešto prtljage je bez problema postizao 75 km/h, ili držao putnu brzinu od 60. Važnije je bilo da se nas dvoje možemo bilo kuda odvesti ne razmišljajući da li budemo i stigli do tamo. Ljeto ili zima, sunce ili kiša, ili snijeg ... bili smo svugdje. Baza Varaždin – vožnje - Jeruzalem (Slovenija), Ivanščica, Trakošćan, Zagreb, Kalnik, Varaždinske Toplice ... neke od destinacija koje mogu odmah nabrojati ... a često, ili kad bismo stigli zbog obaveza na faksu i poslovima jednostavno nekud u prirodu; Hrvatsko zagorje je prekrasno, vožnja vožnje radi, zraka i pogleda i uživanja u dodiru tijela na motoru (motoristi znaju o čemu pričam).

To je bio početak. Nekako krajem tog početka su došli automobili, povećanje obitelji, još obaveza i posla, problemi koje dolaze s godinama ... nekako nisam nikada prestao razmišljati o dva kotača, vozio kratkoročno svašta, ponekad išao probati neki motocikl više radi vožnje nego odluke da kupim, no nisu se posložile stvari da bih se odlučio kupiti sljedeći motocikl.
I onda su se u jednom trenutku kockice ipak posložile, pa sad postoji i nastavak motociklističke priče, pa ću si dozvoliti citirati jednog lika iz filma „Irma la deuce“ – Ali, to je jedna potpuno druga priča.

foto: http://frame.goglasi.com

Da ostanete u toku sa auto-moto-tour novostima, molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice, hvala.