Krapina - Hušnjakovo, muzej krapinskih neandertalaca – 02. 07. 2017. – Tomislav Veček
Često se desi, barem meni, kad se vozim jednom zamišljenom stazom, prema određenom cilju, da na toj stazi popodnevne sreće krajičkom oka ulovim neki novi cilj, za neko novo popodne koje će opet smiriti dušu i dati joj snage za nove borbe koje nam život stavlja pred nas. Nekad se zaista oduži da dođe to novo popodne, jer nema se vremena, pa se onda još više oduži da napišem nešto o tome, pa eto tako se i sad odužilo pa je prošlo „samo“ godina i pol dana. Vrijeme leti i zaista smo samo u prolazu na ovom svijetu. Da ne odlutam sad mislima u neku negativu, vratit ću se na temu. Tokom jednog, već opisanog popodneva, našao sam današnji cilj o kojem danas želim sa Vama podijeliti par riječi. Cilj je Krapina, točnije Hušnjakovo – Muzej krapinskih neandertalaca.
Novi muzej je otvoren 2010. godine i uvijek je bilo, budem otišao, budem, ma budem sljedeći vikend i tako 7 godina, opet ono, nema se vremena. Vremena, ma ima se uvijek vremena, samo nam je to postala tako česta isprika, da nismo ni svjesni kad je izgovaramo. Ništa neće nikuda pobjeći, ako stanemo tu i tamo malo. Noć će pasti, i sljedeći dan svanuti, jurili mi kao muhe bez glave ili stajali na mjestu, a misliti za sebe da smo bitni u svemiru i da će sve stati ako se ne pojavimo na poslu jedan dan, ljudi moji, ma nema veće zablude. Tako da, uzmite si vremena ponekad, da prvenstveno nahranite i smirite svoju dušu. Možda Vam to na prvu zvuči sebično, kad napišem da sebe stavite na prvo mjesto. Ali, razmislite, zar nismo bolji prema svojoj obitelji, svojim bližnjima i ljudima s kojima svaki dan radimo, ljudima koji nas okružuju, zar nismo bolji prema svima njima ako smo mi sami smireni, ako smo sretni, zadovoljni? Ako sam bijesan sam na sebe, teško da ću taj dan ili možda čitav tjedan, širiti sreću i pozitivnu vibru oko sebe. Zato kažem, mislite na sebe ponekad, nije grijeh. Eto ja sam ukrao za sebe par sati vremena i zaputio se na Hušnjakovo.
Parkiram pilu u hladovinu, skidam opremu i krećem stazom kulturnog uzdizanja. Odmah Vam moram reći da sam oduševljen sa tim projektom novog muzeja, novi muzej je zaista na svjetskoj razini. Možda će netko reći da je o tome već sve rečeno, svi već sve znamo o tom nalazištu neandertalskog pračovjeka i da nije baš neka destinacija ili tema za obiteljski izlazak. Vjerujte mi na riječ, otiđite tamo, nećete požaliti. Doživjet ćete i vidjeti svašta tokom šetnje kroz muzej i izaći ćete van puno sretniji i opušteniji nego kad izlazite iz nekog shopping centra u kojem ste bili prošli vikend, a vjerojatno ćete biti u nekom takvom centru i sljedeći vikend, ako ne već i ovaj, jer eto to nam je najjednostavnije, a koristi nikakve od toga, a vrijeme smo potratili.
Već sam dolazak ispred muzeja je impresivan, pročelje zgrade izvire iz zemlje i kao da predstavlja modernu špilju. Posjet muzeja počinje sa kratkim filmom koji prikazuje život i običaje pračovjeka. Nakon filma krenete vremenskom stazom. Muzej nije striktno tematski ograničen samo na neandertalskog pračovjeka. Krenulo se malo širom slikom i rekli bi malo dalje u povijest. Upoznat ćete bližu povijest i način života na krapinskom području u doba pronalaska prvih pronađenih fosilnih ostataka i kad su krenula istraživanja i iskapanja tamo daleke 1900. godine. Nakon toga počinje show.
Kao da ste ušli u vremeplov, koji počinje od „Big banga“ i nastanka svemira, planeta Zemlje i svega što danas već uzimamo pod zdravo za gotovo. Ovdje se polako penjete stazom i gledate nastanak i evoluciju svemira, života, prolazite kor sva ona razdoblja, čudnih naziva, Paleozoik, Mezozoik, Kenozoik. Kad Vam se ti pojmovi prezentiraju na ovaj način, kako Vam se prezentira u ovom muzeju, to je puno zanimljivije iskustvo nego što zvuči, a i daleko zanimljivije od onog kad su nam u školi to nabrajali, a mi bili zainteresirani kao telci.
Ovo je muzej sa svom raspoloživom modernom tehnologijom, sve je napravljano zaista perfektno, sa svakim korakom doživljavate nova iznenađenja, uzbuđenja i nekako Vam se budi vjera u budući život kad vidite postoji nešto tako moderno u Hrvatskoj. Ovaj muzej u Krapini je zaista svijetli primjer kulturnog zdanja i to treba posjetiti pod obavezno. Muzej ima i dio postave na otvorenom, gdje hodate po šumi u upoznavat način života i običaja pračovjeka u zaista prirodnom ambijentu.
Opet ponavljam, zaista svaka čast na trudu i realizaciji ovakvog projekta. Vas, dragi čitatelji, svakako pozivam da posjetite ovaj muzej, uzmite ženu i djecu i pogledajte ovaj izlog. Ovaj izlog povijesti, izlog evolucije, zaista je puno zanimljiviji od izloga sa cipelicama, krpicama i sličnim manje bitnim stvarima koje svaki dan gledamo. Možda dobijete volju za još ponekim takvim izletom, izletom u realni svijet i shvatite da je taj shopping centar u kojem stalno visimo ništa drugo nego samo moderna špilja u koju se skrivamo. Izvedite sebe i djecu na sunce, maknite ih od virtualnog, približite realnosti, da i Vi i oni spoznate i cijenite današnji život i da nam i nije tako loše. Mi ne trebamo, toljagu i kamenu sjekiru da bi napravili ručak, samo eto, otvorimo hladnjak, a unutra svega i svačega. Pružite djeci šansu da se uprljaju, da padnu, da ogule koljena, da se opeku na vatri koju će sami u prirodi negdje zapaliti, samo da čim prije upoznaju stvarni svijet i istinske vrijednosti života. Čim prije to shvatimo, to bolje za nas sve zajedno. Svi skupa smo otišli malo predaleko, sa tim da smo kližemo prstima po ekranu telefona, da mašemo rukama po zraku, gledamo što se dešava tamo negdje daleko, a niti ne znamo gdje, a ne vidimo što nam je tu doma u dvorištu, pod nosom.
Ovaj muzej je zaista svjetske kvalitete i moramo svi biti ponosni da imamo takav kulturni objekt i svojom posjetom odati neku zahvalnost društvu koje je to osmislilo, sagradilo, namjestilo, postavilo i to sve posložilo. Na žalost zabranjeno je slikanje unutar muzeja, pa Vam ne mogu ovaj tekst upotpuniti sa slikama, ima nešto slika sa otvorenog dijela muzeja. No možete pogledati web stranicu od muzeja http://www.mkn.mhz.hr gdje ima galerija slika i sve potrebne informacije.
U nastavku Vam prenosim kratki stručni tekst o samom nalazištu „Hušnjakovo“.
Da ne propustite sljedeće objave o putovanjima, „oko kuće“ molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice. Hvala
Hušnjakovo, paleolitičko nalazište na istoimenome brijegu u Krapini; ubraja se među najveća i najbogatija nalazišta neandertalskoga pračovjeka u svijetu. Tijekom iskapanja, koja je 1899-1905. vodio paleontolog i geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger, u taložinama rahlog pijeska i šljunka nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima više desetaka osoba različitog spola i životne dobi od 2 do 30 godina. U slijedu naslaga nalazišta debljine 8 m, nađeni su i mnogobojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnoga nosoroga, divljeg goveda i drugih diluvijalnih životinja. Više od tisuću pronađenih izrađevina svjedoči o materijalnoj kulturi
krapinskoga pračovjeka. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 120 000 do 130 000 godina, što ih svrstava u vrijeme posljednjega velikog interglacijala između oledbi u Rissu i Würmu. Za nalazište se znalo i prije no što ga je istražio Gorjanović-Kramberger. Još početkom XIX. st. mađarski se prirodoslovac Paul Kitaibel zainteresirao za krapinsko nalazište „ljudskih kostura“. I sam Gorjanović-Kramberger stigao je 23. VIII. 1899. u Krapinu na poziv domaćih ljudi, ponajprije krapinskog učitelja Josipa Rehorića, koji su i sami počeli prikupljati fosilne ostatke na mjestu gdje su Krapinčani kopali građevinski materijal te ih poslali na posudbu u Geološko-paleontološki odjel Narodnog muzeja u Zagrebu. Nakon što je Gorjanović-Kramberger počeo sa sustavnim istraživanjem nalazišta, u poslu su mu opet pomagali domaći ljudi, uz Rehorića, i Kasimir Semenić, Ivan Barbot, Rudolf Mindszenty i Robert Farkaš. Općinski mjernik Kos izmjerio je i snimio nalazište, ljekarnik Jaroslav Slavik ustupio je prostorije i dao preparate za impregnaciju iskopanih kostiju, a pomagali su i gvardijan franjevačkoga samostana Dominik Antolković, učitelj Anton Wasserbauer i općinski bilježnik Zorko. Kada je 23. V. 1904. Gorjanović-Kramberger u Krapinu doveo ugledne inozemne kolege da ih upozna s nalazištem, građani, koje su predvodili kotarski predsjednik Eduard Šmit i gradonačelnik Vilibald Sluga, priredili su im svečani doček.
Hušnjakovo je 1948. zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a 1969. ondje je osnovan Muzej evolucije (otvoren 1971; od 2010. Muzej krapinskih neandertalaca). Do 1990. nalazište je bilo pod nadzorom JAZU-a, a potom je nadzor preuzeo Hrvatski prirodoslovni muzej iz Zagreba. God. 2008, o 60-oj obljetnici zaštite Hušnjakova, a u sklopu obilježavanja Međunarodne godine planeta Zemlja, u Krapini je održan međunarodni znanstveni skup te postavljena izložba Hušnjakovo u filateliji.
V. Krklec i R. - Enciklopedija Hrvatskog zagorja str. 318-319.
FOLLOW US!