Karlovac, županijsko i regionalno središte srednje Hrvatske, na karti naše domovine zauzima položaj
tamo gdje je Hrvatska „najtanja“ između slovenske i bosanske granice, u području koje povezuje kontinentalnu i jadransku makroregiju. Nekoć, kad je susjedno Osmanlijsko Carstvo bilo u punoj ekstenziji, to mu je davalo strateško obrambeno značenje, a ovaj grad danas predstavlja nezaobilaznu postaju na prometnicama koje povezuju obalu i kontinent. Karlovac ima mnogo atributa: zovu ga gradom na četiri rijeke, gradom piva, Zvijezdom. Premda je u historijskom smislu jedan od najmlađih gradova naše zemlje, on je značajno industrijsko, kulturno, trgovačko i prometno središte. Sa svojih 60.000 stanovnika, ide u red najvećih gradova u Hrvatskoj.
Karlovac ima pravi rođendan, i to ne dan kad je prvi put spomenut, ni kad je dobio neki važan privilegij kao drugi gradovi: na dan 13. srpnja 1579. godine, na pustopoljini, naplavnoj prevlaci između Kupe i Korane, počeli su opsežni zemIjani radovi na izgradnji šesterokutne tvrđe po principima idealnog renesansnog grada. Time su ispunjeni zaključci sabora doneseni u Brucku na Muri, gdje su staleži Monarhije raspravljali o mjerama obrane države na stalno nemirnim granicama Osmanlijskog Carstva. No mada grad Karlovac prije tog datuma nije postojao, okolica nije bila pusta i bez sadržaja: utvrda Dubovac izdiže se na dva kilometra zapadno od Zvijezde, na uzvisini nad obalama Kupe, a nekoliko kilometara nizvodno nad Kupom se uzdiže pavlinski samostan Kamensko.
Utvrda Dubovac podignuta je u nepoznato doba, možda su je izgradili krčki knezovi Frankapani i 1511. godine odolijevao je turskim nasrtajima. Tada je to već zidana tvrđava, središte velikog vlastelinstva dubovačkog, u čijem je sastavu i istoimeno trgovište. Dubovac kasnije posjeduju Zrinski, od kojih utvrdu preuzima krajiška vojna uprava. Dobro je očuvan i obnovljen, s visokom kulom koja dominira krajolikom. S Dubovca se pruža jedinstven pogled na cijeli karlovački kraj.
Kronika izgradnje karlovačke tvrđe Zvijezde, govori o stalnim problemima i razaranjima, a isto se stanje ponavlja i tijekom prvih stoljeća njezina postojanja. Ipak, nisu je razarale i palile neprijateljske vojske: položaj Karlovca odveć je dobar, a obrana snažna, što je bilo dovoljno da odvrati neprijatelja. Obrambene bedeme su oštećivale oštre zime, poplave i stalno razorno djelovanje voda kojima je grad okružen pa vojni inženjeri izvještavaju o njihovom lošem stanju i o potrebi za učestalim popravcima.
Opsežna obnova i proširenje bastiona i kanala vrši se krajem 17. i početkom 18. stoljeća, kad se obrana prilagođava dalekometnom vatrenom oružju. U to vrijeme Zvijezda dobiva svoj karakterističan tlocrt koji se dobro uočava i na suvremenom planu i na avionskim snimkama grada. Čak i u to vrijeme izvještaji vojnih inženjera upozoravaju na slabosti tvrđe, pa neki idu i tako daleko da predlažu izgradnju nove utvrde jer bi to bilo jeftinije rješenje nego obnavljanje stare.
Od izgradnje nove tvrđave se odustalo, možda zbog slabljenja neposredne turske opasnosti, pa oko 1740. započinje posljednja velika obnova karlovačkih utvrda i bastiona. Istovremeno se obnavlja i naselje unutar zidina i ono tada dobiva konture pravog grada: grade se nove zidanice, pomalo se popločuju ulice i trgovi, kopaju se bunari za javnu opskrbu vodom. Popis stanovništva iz 1770. svjedoči da u gradu živi velik broj obrtnika i trgovaca.
U razdoblju od 1726. do početka 19. stoljeća izgrađene su čak tri ceste koje Karlovac povezuju s morem: prva je bila Karolina koja ga je povezivala s lukom Bakar, a ime joj je dao car Karlo. Potom se
gradi Jozefina prema Senju, koja je posvećena caru Josipu II., u čije se vrijeme i gradi, i konačno, na samom početku 19. stoljeća, Lujzijana koja je nadomjestila zastarjelu Karolinu i vodila prema Rijeci.
Lujzijana je bila moderna, šest metara široka cesta, s čvrsto građenim cestovnim objektima, mostovima, prijevojima kroz Gorski kotar te je predstavljala najbržu vezu unutrašnjosti i mora. Ime je dobila po Napoleonovoj ženi Mariji Lujzi. Izgradnja ovih cesta postupno donosi procvat trgovine i prometa u Karlovcu pa će zato dva stoljeća nakon te izgradnje Karlovac nazvati vratima prema Jadranu.
Ovaj pregled razvoja grada ne bi bio potpun kada ne bismo spomenuli snažan razvoj industrijske proizvodnje 19. i 20. stoljeća, taj važan pokretač i bazu visoke razine građanskog života koja je pomogla izgradnju i širenje grada: tu su nekadašnji industrijski giganti poput Tvornice obuće Josip Kraš, Turbine Karlovac, Jugoturbine, Karlovačke industrije mlijeka te Karlovačke pivovare sa svojom više od 150 godina starom tradicijom. Tradicija proizvodnje i priznata kvaliteta izrodile su jednu od glavnih godišnjih kulturno-zabavnih manifestacija Karlovca i čitave regije, Dane piva, koji se koncem ljeta održavaju u Karlovcu od 1984. godine.
Karlovac je hrvatski grad kroz koji vjerojatno prođe najveći broj putnika koji se u njemu ne zaustavljaju. U povijesti je položaj na križanju putova, ili na nekoj važnoj cesti, gradu jamčio procvat trgovine, obrtništva, sajmove, protok zanimljive robe iz dalekih krajeva i slično. Danas je drugačije: za putnika u prolazu Karlovac je samo izlaz s autoputa koji jedva da i primijeti od velike brzine. Putnici se zaustavljaju u motelima i odmorištima daleko od gradova, od prometne gužve i teškoća s parkiranjem. Tako Karlovac, grad na najvažnijoj prometnoj točci cijele Hrvatske, od tog prometa ima malo koristi. Grad se mora drugačije izboriti za svoj položaj, naročito ako želi privući putnike da posjete Karlovac. Projekti poput uređenja i revitalizacije karlovačke Zvijezde, brendiranje specifičnog položaja „grada na četiri rijeke“, kapitaliziranje stopedesetgodišnje produkcije piva, putevi su koje grad utire da putnici ne bi ovuda samo projurili, nego i da bi došli u Karlovac, upoznali ga i zavoljeli te da ga napokon nakon tolikih prolazaka učine ciljem svojeg putovanja.
Izvor teksta: Gradovi kontinentalne Hrvatske, dr. sc. Zdenko Balog, Nikola Žulj, (str. 108. – 115.)
FOLLOW US!