Na žalost zbog već spomenute korone, bili smo prisiljeni kružiti unutar malih krugova, općina, napustiti županiju je bilo ravno prekršaju koji zaslužuje streljanje na glavnom gradskom trgu. Jer ipak milijun građana grada Zagreba se moglo kretati cijelim gradom, no ostali dio Hrvatske, susjed do susjeda nije mogao, jer je ovaj drugi u drugoj općini, tj. preko plota. No nema veze, vozili smo se, s propusnicama ili bez njih, muljali sa propusnicama, što nam i najbolje ide. Tako sam se ja jednog dana našao, sasvim slučajno, da se razumijemo, potpuno ne svjestan da sam prekršio pograničnu zonu općine, jer da sam bio svjestan, naravno da to ne bi učinio, završio u Kumrovcu. Tek kad sam ugledao kip TITA, širom sam otvorio oči i bio svjestan svojeg grijeha. Nigdje ni žive duše.

Prije samog „Starog sela“ Kumrovec sam stao kod političke škole, jer je to 2019. godine kupila neka teta iz Kine, pa sam samo htio škicnut dali se što promijenilo u odnosu na 2017. kad sam prvi puta bio tamo. Aha je, je, promijenio se moj, da ne kažem što. Toliki objekt i dalje propada, nadam se da će se netko trgnuti oko toga, jer to je za svaku osudu da takav objekt stoji neiskorišten. Ako se ne varam, škola ima nekih 26 000 kvadrata, a prodana je za 14 milijuna kuna, to vam ispada nekih 500 kn/m2. Nekim čudom, 2020. sam bio 3 puta u Kumrovcu. Kasnije će se ispostaviti da sam bio i u Međimurju 3 puta, da bi obišao sve destinacije koje su bile planirane. Samo kažem, da me ne proglase velikim komunjarom, jugonostalgičarem i ostalim raznim epitetima. Jer eto „Staro selo“ Kumrovec, ipak NE predstavlja samo mjesto rođenja, Josipa Broza TITA. To je onaj kojeg neki proglašavaju najvećim kriminalcem naše povijesti, diktatorom, i razne ostale manje ili više popularne titule. A oni drugi kažu, da smo u njegovo vrijeme vladavine proizvodili automobile, kamione, brodove, vlakove, traktore, pazi sad, čak i vojne mlazne avione, gradile su se bolnice, mostove, ceste i pruge su gradile domaće firme, naši građevinari su radili na nekim svjetskim projektima koji i dan danas predstavljaju čudo. A vide nam danas vlasti, još malo pa ni domaćeg šećera. Ja gledam na to sve sa te neke tehničke, proizvodne strane. Sad svatko neka odluči za sebe i neka ima svoje mišljenje, bilo o tom dobu ili o ljudima tog doba. Kao i većinom, istina je negdje u sredini, valjda. No nije niti današnja vlast sve kriva, oni moraju raditi što kažu veliki igrači. Gurali smo se u EU, eto sada smo tamo, Balkan je dobio ulogu reciklažnog dvorišta i sada smo Europljani i svi sretni zadovoljni, naravno, svi osim nas, malih ljudi.