Moto_NC750X

HONDA NC 750 X - 2020
autor: Tomislav Veček

O ovom motoru je valjda sve već rečeno, jedan od najprodavanijih HONDINIH modela od samog početka kada se pojavio na tržištu, tamo daleke 2012. godine. Pored milijun objavljenih testova i valjda isto toliko videa na YouTube-u mislim da nema smisla da to sve ponavljam milijun i prvi puta. Ja bi ovom prilikom više o temi, zašto sam kupio HONDU NC 750 X i dali sam pogriješio u odabiru motora.
Da bi slika bila potpuna, vratit ću se malo u svoju moto prošlost. 2006. godine je bilo ostvarenje dječačkog sna, na kredit je kupljen CBR 600 RR, to je to svijet je pokoren, nema se što više poželjet u životu. S današnje točke gledišta, s obzirom koliko sam želio taj motor, zaista sam se premalo vozio. Da negdje u to doba je na red došao realni život, posao, obitelj. RR je bio pod plahtom više nego pod suncem i tako teška srca, prodajem. Narednih 10 godina, nekako nije bilo u mojoj glavi interesa za motorima, ono uvijek tinja blagi žar, okreneš se za motorom na cesti, ali sve je to bilo podnošljivo, nije mi padalo na pamet otvoriti cjenik i nešto razmišljati o kupovini.

Tada je došla 2016. i kao da je netko nalio benzin na taj moj žar, vatra se razbuktala. Opet su se počeli kupovati moto časopisi, pratiti moto scena, pa polako listati cjenici, gledati testovi i video klipovi na internetu, ma poznata Vam je ta priča. Budući da u obzir dolazi samo HONDA, s time mi je u životu i lakši odabir, bilo da kupujem auto ili motor. Ne gubim vrijeme na obilazak 100 salona i ne premišljam se između 25 modela. Ovako je HONDA i samo je pitanje sume novaca i s time je odabir riješen, život mi je puno lakši. Ovom prilikom odabir je pao na CRF 250 LA. Nije da sam neki ljubitelj enduro motora ili off-road vožnje, CRF je jednostavno bio najjeftiniji motor u cjeniku. S obzirom da je bilo 10 godina pauze od motora, odlučio sam da će za ponovno dobivanje kondicije ovih 250 ccm i 25 konja biti sasvim dovoljno. Budući da je bila zima, pogledao sam sve živo na internetu i taj motor mi se sve više sviđao, tako da je u proljeće 2017. realizirana kupovina. Uslijedile su 2 super sezone, puno odličnih vožnji „oko kuće“, o tim vožnjama još i dan danas pišem, još nisu sve vožnje ni obrađene. Kako se druga sezona bližila kraju, ponestajalo je bližih destinacija, a i nekako mi je počelo zujati u glavi da bi možda bilo lijepo imati malo veći motor, formom i oblikom primjerenijeg meni i mojim potrebama. I tako u jesen 2019. CRF je u oglasniku, a ja imam cijelu zimu za slatke brige.

Mada i nije bila neka briga jer sam već prije odlučio za HONDA CB 500 X. Opet po dobrom starom običaju, Internet se užario, gledam sve testove i video uratke, nema koji nisam pogledao. Svakim videom sam sve više uvjeren da je to pravilna odluka. Uspoređujem brojke sa CRF-om, dupla kubikaža, skoro duplo konja, skoro duplo okretnog momenta, po formi mi odgovara, to bi trebalo biti to. No da ipak stvar bude 100 % sigurna, sa ekipom odlazim u Milano na sajam motora EICMA, da probam sjesti na to čudo, opipati, da vidim i doživim u živo. Šetam sajmom po svim štandovima, no jedva čekam da dođem u halu gdje je HONDA. Eto je, tu je, konačno se srećemo po prvi puta, prvo dva, tri kruga oko motora, a tek onda hop na motor. Pa ono, sve štima, položaj sjedenja, položaj volana, oslonci za noge, nije premali, pa to bi trebalo biti to. Prošećem još po HONDINOM štandu, pa se opet vratim do CB-a i tako sigurno 2, 3 puta. Na nagovor prijatelja, sjedam i na NC 750 X. Čak me je trebalo nagovarati, ma ne, ne treba mi to, CB je sasvim dovoljan. I odem opet jahat po CB-u. Kasnije mi vrag nije dao mira i u glavi sam ipak počeo uspoređivati CB i NC. Slični su to motori, recimo da je CB mrvicu više za off-road jer je prednji kotač promjera 19 incha, a ostatak priče, slični izgledom, ergonomijom, ali… Ali NC je, kako da se izrazim, puniji, kad sjednete na NC-a, pa onda na CB-a, kao da ste sjeli na bicikl, OK, možda malo pretjerana izjava, ali CB je prazniji. NC je već ozbiljan motor, dok je CB ono, sredina, niti je mali, niti je veliki. Unatoč svemu tome, ja sam u glavi još uvijek na tome da će se kupiti CB. Za 2020. CB je dolazio sa lagani osvježenjem, novi instrumenti, zadovoljava EURO5 normu... Naravno da se u glavi vodi bitka i dalje, NC ili CB, glavno pitanje u glavi mi je, dali će mi na NC biti dovoljno okretaja. Onda opet gledam brojke, NC ima kojih 7 konja više, ali ima 68 Nm okretnog momenta, naspram 43 Nm kod CB-a, a to je osjetna razlika. Tako borba traje, do jednog sasvim slučajnog trenutka. Sa autom sam bio u Rutingu na servisu i tako dok čekam, zujim po salonu i hvala Bogu da je izložen NC. Tada se događa taj trenutak, na viziru ugledam MADE IN JAPAN. To je to, gotovo, nema više nećkanja, NC je konačni odabir. MADE IN JAPAN, je presudilo, te tri riječi imaju težinu i znače jako puno. Nikad, ali baš nikad nisam požalio zbog te odluke, NC je jednostavno savršen motor za moje potrebe. Od prvog trena kad sam ga prvi put upalio pred salonom, do dana današnjeg taj motor me uveseljava svake sekunde. Vozim se uvijek sam, snage ima dovoljno, momenta ima dovoljno, potrošnja smiješno mala, servisni intervali su 12 000 km, kontrola ventila na 24 000 km, zamjena svjećica na 48 000 km.

Već sam spomenuo, dok sam razmišljao između CB i NC, najveću mi je problematiku u glavi stvaralo, dali će mi NC pružati dovoljno okretaja. Svi mi volimo ponekad nafitiljit taj gas, a NC je na tom području malo zakinut, crveno počinje na 6500 okr/min, a limitator je postavljen na 7500 okr/min. To mi je bio najveći upitnik iznad glave, dali je to dovoljno da desna ruka bude sretna. Danas mogu reći, da je sasvim dovoljno, cijeli motor je tako posložen da eto, nisam siguran, dali sam kroz cijelu sezonu i jednom zapiknuo okretaje iznad 5000 okr/min, jednostavno nema potrebe. Možda sam ja takav vozač, ne znam još uvijek koja mu je max brzina, ne zanima me. Ako se nađem na autocesti, krstarim na nekih 140 km/h, to je, ako se ne varam oko 4000 okr/min. Tu brzinu NC postiže lako i brzo, održava ju bez napora, a još ima rezervu snage u sebi, ako treba pretjecati. Brzine iznad 140 km/h su mi malo naporne, vjetar radi svoje pa eto, ja se zadržavam oko te brojke 140 km/h. Neki vlasnici NC-a ugrađuju zamjenske vizire koji su viši, širi, mani osobno ružni, i podsjećaju me na poštarski APN. Ne kažem da ti zamjenski viziri nisu funkcionalni, ali ja ih ne mogu probaviti, taj vizir naruši mi cijelu izgled motora i nema šanse da ga stavim. Ja sam se rađe odlučio za adaptere proizvođača „BatzenParts“ iz Njemačke s kojima sam povisio tvornički vizir, tj. tvornički fiksni vizir je postao podesiv. U najnižem položaju je 2 cm viši od tvorničke postave, te ima još 7 cm mogućnosti podešavanja. Cijena adaptera je 69 €, što uključuje i troškove dostave. Adapteri stižu na Vašu adresu unutar par dana, a za montažu Vam treba, 30 minuta.

Osim tog adaptera još sam ugradio zaštitu za hladnjak, proizvođača GIVI, cijena je bila 520 kn, stražnji blatobran, carbon look proizvođača PUIG, tu je cijena malo jača, 1 219 kn. Da bi znao kako do planiranog odredišta, koristim mobitel kao navigaciju, pa je za isti nabavljen nosač za navigaciju GIVI, 240 kn, te torbica za mobitel, proizvođača Kappa, po cijeni od 312 kn. Da uvijek ne čeprkam po jakni, stvari koje uvijek trebam nosim u torbici oko noge, također proizvođač Kappa, cijena je bila 219 kn. Još mi nedostaju zaštitne cijevi za motor, to će ići u realizaciju ovo proljeće, cijena je 960 kn, proizvođač GIVI. Sva navedena oprema (osim adaptera za vizir) je kupovana u TOP MOTO Zagreb, mislim da svi znate za njih i uvijek su moja preporuka.

Da se vratim na NC-a, definitivno treba spomenuti njegovo spremište od 22 L, u koje stane full-face kaciga. Ja osobno, unutra imam prvu pomoć, bocu sa čajem, neki sendvič ako sam na cjelodnevnoj vožnji, fotić, rezervnu majicu za presvući, punjač za mobitel... Da ne zaboravim u spremištu je dodatno ugrađena 12 V utičnica, tako da nemam brige oko struje za mobitel, fotić… To spremište je tako dobra stvar, sve stane unutra, ne trebate ruksak koji Vas grije na leđima i stalno smeta, ma savršeno. Spomenuo sam bocu čaja, ima jedna zanimljivost oko toga. Prije sam uzimao vodu, sokove… Sve je to dobro na početku dana, no kroz dan se ugrije i od toga ništa. Čaj skuham večer prije, stavim u škrinju i onda je super cijeli dan. Ujutro ga pijem kao ledeni čaj, a kako dan odmiče pijem ga kao normalni čaj. Ne smeta što se ugrije na temperaturu okoline. Probajte.

Kako sam na početku spomenuo, sa CRF-om sam obišao sve bliže destinacije, tako da za NC su ostale malo dalje rute, većinom je to 300 i više km. OK, za nekoga je i to malo, ali eto moji izleti su jednodnevni i u ovoj sezoni je u jednom danu bilo najviše 500 km. U 6 ujutro sam krenuo prema Kraljevici, naravno starom cestom i vratio se oko 19 na večer. Tih 500 km, je možda i meni limit za jedan dan. Guzica osjeti te kilometre, cijelo tijelo osjeti. Motor je udoban, vozljiv, nema vibracija, jedino za više kilometara bi trebalo možda nešto poduzeti sa sjedalom. Istina je da ja u tih 500 km, stanem 20 puta, da slikam motor, prirodu, pentram se nekuda u potrazi za što boljom slikom, pa budući da to sve radim na +35 °C u kožnatoj jakni i s kacigom na glavi, tako da ponekad me i to ubije više nego samih 500 km provedenih u sedlu.
U prvoj sezoni druženja sa NC-om bilo je nekoliko izleta od 300+ km, tako da je sezona završena sa 4000 km. Da bi htio da je više, naravno, dali sam i u jednom trenu poželio neki drugi motor iz bilo kojeg razloga, NE. Zaista sam sretan sa svojom odlukom za kupnju NC-a, umjesto CB 500 X. Za NC-a sam siguran da mi neće dosaditi ni nakon 5 godina, dok CB, hm, vjerojatno bi ga mijenjao prije nego bi potrošio tvorničke gume. NC je nešto skuplji, ali vrijedi svake te kune u razlici cijene. Pogotovo sada kad dolazi novi model, sa još pokojom konjskom snagom više, još je malo pomaknuta granica okretaja motora, stavljeni novi moderniji instrumenti… Ne zaboravimo da je HONDA NC 750 X dostupna i sa DCT mjenjačem što je opet doživljaj za sebe. DCT mjenjač je opjevan i nahvaljen od strane korisnika po cijelom svijetu, tako da tko ne žali troška, samo naprijed, nećete požaliti.

Eto, ako netko ima slatke brige, kao što sam ja imao, CB 500 X ili NC 750 X, uopće nemojte više razmišljati. NC je svijet za sebe i to je pravilna odluka. Taj motor pruža toliko zadovoljstva, da je to neopisivo.

I ne, nije preslab, nije pretežak, nije trom, ide super, koči super, ima odličan zvuk, savršeno upravljiv zbog niskog težišta, to je to što MENI motor treba pružati. Ako se još u obzir uzme suma novaca koji se treba izbrojiti za NC, omjer uloženo-dobiveno, nema se zaista što prigovarati. A ja, ja Vam nisam neki profesionalac koji će Vam tu trkeljat o ovjesu, ABS-u, o gumama i da su neke druge gume bolje zato jer imaju 1 % neke komponente više, ne ja nisam taj. Za to se neka brinu gospoda u Japanu koji su za to i plaćeni i po meni rade savršen posao. Ja rađe skinem plahtu sa motora i krenem na vožnju od 500 km, koju planiram 2 tjedna unaprijed i uživam u svakom metru i kilometru te vožnje. Vi dragi čitatelji mi možete vjerovati na riječ da je NC savršen motor za MOJE potrebe, ja ga mogu preporučiti svakome, a opet možete mu i tražiti mane. Ako netko ima pitanje oko motora ili ugrađene opreme, slobodno šaljite pitanja putem e-maila. Svima želim puno sretnih km u novoj sezoni, što god da vozili, glavno da se vozi.