No da se vratimo malo na auto, tokom 10 godina eksploatacije vozila jedini kvar je bio kompresor klime koji je počeo „ropat“. E sad, to se dogodilo u 7 godini starosti i do tad klima nije bila ni punjena ni dirana, dali je do mene ili do kompresora, pitanje je sad. Vjerojatno je presudila moja nemarnost za tu komponentu vozila. Od tad klima se održava redovito i eto za sad nikakvih problema. Osim spomenutog kompresora, ostalo održavanje spada pod redovito, zamjena ulja u motoru svakih 15 000 km, zamjena ulja u mjenjaču svakih 120 000 km, zamjena uja u kočnicama po potrebi, zamjena svječica svakih 120 000 km, kao i podešavaje ventila na 120 000 km. Kod podešavanja ventila, samo na jednom ventilu je bilo neko malo odstupanje, tako da to možemo svrstati u čistu preventivu. Kočnice su stvarno izdržljive bilo originalne ili zamjenske. Ja stavljam zamjenske proizvođača „TRV“, uvijek u setu mjenajm diskove i pločice, i na prednjem kraju to traje skoro 100 000 km.

Motor za razvod koristi lanac umjesto zupčastog remena, tako da nemate onog famoznog troška svakih 80 000 km, gdje Vam večinom mjenjaju i pumpu vode pa taj sport postane dosta skup. Kod ovog vozila toga nema. Na svakih cca 80 000 km, mjenja se tzv.mikro V remen koji pogoni kompresor klime, alternator.... Cijena remena je oko 250 kn. Spomenuti lanac razvoda, u HONDI ga zovu „TIHI VJEČNI LANAC“ , to Vam sve govori. Troškovi servisa su zaista minimalni, kreću se od cca 1200 do 3000 kn, ako mjenjate i kočnice i sl. malo veće zahvete. Da bude jasnije, govorimo o cijenama u ovlaštenom „HONDA“ servisu i u cijene su uključeni i dijelovi i rad. Mislim da to pobija neke urbane priče o skupom održavanju vozila istočnjaćkih proizvođača.

Malo o osjećaju tokom vožnje. VTEC motor omogućava mirnu i štedljivu vožnju na nižem broju okretaja, kako se okretaji motora dižu, tako zvuk i osječaj počnu poprimati sportsku notu. Ovjes, 6 brzinski mjenjač, upravljač, kočnice, ležanje, sve to uspješno prati željeni ritam vožnje. Prosječan vozač teško da će ovaj auto dovesti do njegovih limita. Puno prije će vozaču početi srce ubrzano kucati i popustiti gas. Kočnice, sva 4 kotača opremljena su diskovima, prednji samoventilirajući, sjetimo se da je to bilo prije 10-ak godina i „HONDA“ je u seriji davala sve 4 diska, dok se neki proizvođači i danas još kotrljaju na stražnjem kraju na bubanj kočnicama. Pridodajmo tome i već spomenuti mjenjač koji je također u seriji imao 6 brzina, to su dva detalja koji puno govore kako o vozilu, a još i više o proizvođaču. Kad saberete neke takve činjenice, kočnice, mjenjač, razvodni lanac, motor od 140 KS koji troši 6 do 7 l benzina, ponavljam benzina, ne dizela, onda Vam nitko više ne može tvrditi da je „HONDA“ skupa. Kupio si je i to je to, nema problema, nema briga, vozi, tankiraj, redovito održavaj i miran si 15 godina. Možda Vam se na prvu prethodna rečenica kosi sa sadržajem u gornjem dijelu teksta, gdje je nabrojeno nekoliko problema. Da, problema imaju svi proizvođači, nekoji ih sakrivaju i nadaju se da će proći, a nekoji vode brigu o kupcima i djeluju preventivno. Tih nekoliko problema se riješilo brzo i efikasno, većina tokom redovnih servisa, tako da to i nisu problemi. Auto nikad nije stao na cesti, nikad nije odbio okret ključa, nikad nije zasvijetlila niti jedna kontrolna lampica, nikad nije potrošio kap ulja između izmjena, nikad nije izazvao dodatni trošak izuzev redovitog održavanja, to su one činjenice koje se računaju.

Spomenuo sam ovjes, ukratko, negdje je na sredini između udobnog i sportskog, mada je malo na stranu sportskog osjećaja, ipak je „HONDA“. U nekoliko navrata sam odradio vođnje u komadu od preko 1000 km sa stajanjem samo za tankiranje i ovaj auto i vozač to mogu podnijeti, a da ne trebate ići nakon toga kiropraktičaru.

Upravljački sklop, fantazija, počevši od malog volana, obloženog kožom , savršeno leži u ruci, podesiv po visini i dubini... Upravljač je progresivnog tipa i savršeno vozaču predaje informacije sa ceste.

Mjenjač, spomenuli smo već 6 brzina ručni ili 5 brzina automatik, ja mogu reći da je ručni kirurški precizan sa kratkim hodovima, i sad nakon 200 000 km, ne prikazuje znakove umora, ne zapinje… Sustav spojke, također ne prikazuje znakove umora i za sad još nema na vidiku potrebe za promjenom lamele i te priče oko seta spojke.

Potrošnja goriva, za kubikažu od 1.8 l, 140 KS, 6 L ako vozite pametno, kočenje sa motorom, bez nepotrebnih ubrzavanja i zaletavanja i sl, 7 L ako uopće ne pazite, a 8 L ako se autocestom ganjate. Ja imam neki prosjek od 6,5 L, bilo zima ili ljeto, a vožnja mi je mješovita, ima grada, otvorene i atoceste.

Što reći nakon 10 godina i 200 000 prijeđenih kilometara, u svakom slučaju auto je preporuka, dali bi ga kupio opet? Definitivno DA. Dizajnom još uvijek može stati uz bok i nekih puno mlađih auta. Na tehnički pregled se ide bez grča u želucu, čak štoviše, svaki puta se čuju pohvale tipa „nema se tu kaj puno gledat gospon, ipak ste došli sa HONDOM, su to od uvijek kvalitetni auti“

Sa tim rječima ćemo završiti ovaj osvrt.