Da se vratim vožnji ili bolje rečenu, video igri, ali ovaj put u „LIVE“ verziji, mislim tu ponajviše na tipke na desnoj strani volana. Tu se uključuje aktivni tempomat, praćenje trake, praćenje vozila ispred. Kad to sve uključite, e onda je vrijeme za promatranje i opet, više puta spomenutu prilagodbu. Te „điđe-miđe“ su izmišljene za autocestu, dakle poneki blagi zavoj, ravnica, 2, 3 ili više traka. Ja sam sustav maltretirao na „staroj zagorskoj“ magistrali. Kada auto sam zakreće volan to zna izazvat čudan osjećaj. Sam auto i vozač ne voze isto, kako dvoje ljudi ne vozi isto, tako je i ovdje, auto ima svoju pamet, vozač svoju. U nekim trenucima se onda točno, kako bi rekli „pod rukom“ osjeća kad tko vozi. Naravno ako maknete ruke sa volana, nakon 10-ak sekundi se oglasi alarm da Vas podsjeti, da nemate autopilot, već samo pomoć. Također, ako prelazite crte bez uključivanja „žmigavaca“ volan se počne trest, ma čisto ludilo. Ako se ne možete doma sa djecom dogovorit kad će tko igrat Playku, sjednite u svoj CIVIC i imate to u „LIVE“ izvedbi

Malo da se osvrnem na te, kako ih popularno zovemo „gadgeti“ iliti po naški „điđe-miđe“. Napredak, ili bolje rečeno, pomak tehnologije u autoindustriji, a i općenito u našim životima je strašan, možda se to sve odbija i prebrzo i prestrašno. Na što mislim, pa recimo, teško mogu zamisliti starijeg vozača u ovom ili sličnom modernom autu. Naravno, ima starije populacije koja prati razvoj računala, pametnih telefona, interneta, njima skidam kapu i svaka Vam čast. No ima dosta starije populacije koja jednostavno nije u tome, koji iz nekog razloga odbijaju jednostavno to prihvatiti. Također ima i mlađe populacije, kojima je auto samo sredstvo prijevoza tj. ne prate tu granu tehnologije i razvoja. Kako sad tim ljudima objasnit, da auto sam koči, ubrzava, skreće, čita prometne znakove, ima radare, kamere… Prije recimo samo 10-ak godina. Ista priča je bila da si sjeo u auto iz 1975. ili 2005. U suštini, jedina razlika, finija plastika, servo volan i dodan gumbić sa A/C oznakom. Ključevi su se bacili bilo kome u ruke, samo se reklo: „Pazi, moja mrcina je metar dulja o tvoje podrapane kante.“

A sad, dali možemo sad bilo kome baciti ključeve od ovakvog auta bilo kome u ruke?. Teoretski bi trebalo biti jednostavnije nego prije jer ima brdo tih pomagala, ali praktično…?

Ovo sad su avioni, u odnosu na prije 10-ak godina. Zaista, kad sjednete u nešto takvog treba vrijeme prilagodbe, na udobnost, na tišinu vožnje, da postaneš svjestan brzine, a da ne gledaš u brzinomjer, brdo sigurnosne opreme, kamere, radare, samo koči, ubrzava, mijenja brzine, trese sa volanom, stane ako treba…

Sa ovom malom digresijom sam htio objasniti nekoliko puta spomenuti pojam „PRILAGODBE“ koji sam spomenuo tokom teksta, jer je zaista potrebna. Nije da sad nekog plašim da je to nešto nesavladivo, samo eto to je nova stepenica u našim životima, koja utječe na nas i na okolinu. To je tehnologija koja čuva nas i našu djecu na cesti.

No da se vratim Civicu i da spomenem još poneku tehnikaliju. Kako i sama reklama govori: „Promijenili smo sve osim imena“. Zaista i je tako. Osim izgleda i sasvim novog motora promijenjeno je i sve ostalo. Smanjena je masa vozila, povećana torzijska čvrstoća, auto je duži, širi, a niži, poboljšana je aerodinamika, spušteno težište, sam položaj sjedenja je nešto niži. Upravljač je još precizniji i izravniji nego prije, sad sa samo 2,22 okreta između krajnjih točaka, prije 3,1 okreta. Mjenjač smo već spomenuli, on samo upotpunjuje dojam udobnosti, ekskluzive i prestiža…

Na žalost ja sam morao svoje druženje sa ovom HONDOM privesti kraju. Mislim da nisam bio našao neku opaku zamjerku, koja bi bila vrijedna pamćenja. U biti, ima jedna stvar, ako se dobro sjećam, opet na poklopcu prtljažnika nema ručke ili utora za prste za zatvaranje tog poklopca. Eto da ne bi bilo da nisam realan sa testovima.  

Vama, dragi čitatelji, predlažem, ako imate mogućnosti, da isprobate ovaj auto, a svatko tko razmišlja o nabavci novog auta, da ga svakako uvrsti u svoj uži izbor. Počastite sa nečim, sa nečim što je poklon za dušu i tijelo. Imati ključ sa slovom „H“ u džepu, je nešto… Tko ima zna o čemu pričam, a ostalima predlažem, probajte…

Kako god bilo, meni ostaje još jedan događaj u lijepom sjećanju.

Vozilo na test ustupio: HONDA Ruting, Zagreb