WATTOVI PARTNERI
Do godine 1768. godine, Watt je sastavio potpuno funkcionalan prototip novog stroja, nakon čega je s Johnom Roebuckom sklopio poslovno partnerstvo, koje je omogućilo proizvodnju i prodaju stroja. Partneri su nešto kasnije prijavili patent pod nazivom „Novoizumljena metoda smanjenja potroška pare i goriva u parnim strojevima“ i počeli s prodajom strojeva vlasnicima rudnika. Nažalost, 1772. godine tvrtka je bankrotirala, ali Watt je ušao 1775. godine u plodno partnerstvo s poslovnim čovjekom Matthewom Boultonom. Njihova tvrtka Boulton & Watt odmah je od britanskog parlamenta tražila da odobri zahtjev za novim patentom, što je omogućilo da budu jedini proizvođači i prodavači Wattovih strojeva u zemlji u narednih dvadeset i pet godina. Tako su dobili monopol u proizvodnji parnih strojeva, a Wattu je sve do mirovine 1800. bila osigurana financijska dobit i osobno bogatstvo. Međutim, patent nije zaustavio izumitelja da i dalje radi na poboljšanju svog stroja, i napokon je 1790. godine konstruiran usavršeni Wattov stroj. Najveći pomak tih je godina učinjen uvođenjem stroja s kružnim gibanjem. To je označilo kraj dotadašnjim strojevima Newcomena i Watta, koji su vršili gibanje gore-dolje i dobro crpili vodu iz rudnika, ali su se vrlo malo upotrebljavali u druge svrhe. S cirkularnim, kružnim gibanjem i druge grane industrije mogle su rabiti snagu pare pokretanje strojeva. Primjerice, u tekstilnoj industriji Richard Arkwright prvi je shvatio da se strojem može sukati vuna, a kasnije je stroj iskorišten i za tkanje. Mlinovi i tvornice papira također su prihvatili nove strojeve, a već 1788. snaga pare prvi je put iskorištena u pomorskom prometu. Iste godine Watt je izumio i centrifugalni regulator da bi brzinu vrtnje održavao nepromijenjenom, a to je otkriće bilo veliki domet automatizacijske znanosti.