site creation software

HONDA Civic 1.6 i-DTEC, Comfort - 2018 – Tomislav Veček

Pozdrav svima koji imaju volje čitati ova moja drljanja. Nekoliko ljudi me pitalo, što se ništa ne piše u zadnje vrijeme? Eto bilo je ljeto, nešto se prodavalo, nešto kupovalo, pa malo vozilo, pa eto sad kroz zimu ćemo sabrati neke od doživljaja, iskustava i podijeliti sa svijetom. Pisanje o nečemu, me vraća u doba proživljavanja toga, pa eto tako dok usred zime pišem o nekoj vožnji, doživljaju, to mi vrati osmjeh na lice, i srce zavije sa toplinom.

Ovom prilikom nećemo o izletima po zagorskim i okolnim cestama, već o novoj kobili u staji, HONDA Civic 1.6 i-DTEC. Uh, to mi je jubilarna peta HONDA u životu, neka se samo nastavi tim putem .

Prošla su 4 mjeseca od kupovine, prošlo je 10 000 km, prvi servis, stavljena zimska obuća, pa da nešto napišemo o tom vozilu. O vozilu za koje sam rekao kad sam ga prvi put ugledao da ne znam s koje je strane ružniji, a onda godinu nakon, eto ti ga na .

Većina Vas koje zanima ovaj auto već ste o njemu prolistali sve novine, prošli po internetu uzduž i poprijeko, pogledali 150 video klipova i možda već znate sve što Vas zanima. Ne znam kako je doživljaj kod Vas, ali kao da je to sve rađeno bez nekog žara, bez ljubavi, pogotovo članci u novinama. To točno vidiš da je čovjeku posao, uopće se ne trudi prenijeti neki doživljaj, neku emociju. Svede članak na 2 rečenice o mjenjaču, malo o ovjesu, uvijek najviše o prtljažniku, ne znam zašto, ali eto, prtljažnik kao da je najbitniji u svemiru. I najgore mi je, članak za „Ferrari“ je zajedno sa slikama na 2 strane, ajde molim te…

No da se vratimo temi, bilo kome zanimljivo ili ne. Krenut ću od same kupovine. Za malo je naslov članka bio „HONDA Civic 1.0 VTEC, Comfort“. O izvedbi Civica sa 1.0 motorom ste već imali priliku čitati na stranici, vozio sam ga, sve je to OK, sve 5 i uopće nisam bio razmišljao o dizelu. Nekako sam bio fokusiran na nabavku 1.0 Comforta, relativno pristupačan ima sve što treba. No cijelo vrijeme su me kopkala ta 3 cilindra i ta kubikaža od 988 ccm. Valjda pripadam onim „old fashion“ ljudima koji ne prihvaćaju nove trendove, koji im se uporno nameću, bez obzira imali ti trendovi realnog smisla ili ne. Taj trend „downsizinga“ mi je jedan od tih trendova koji mi ne leže, čemu to, koji je smisao igre?, niti su štedljiviji, niti su trajniji, niti su jeftiniji, niti stabilniji, ne znam… No unatoč tome svemu ja sam i dalje razmišljao o tom Civicu kojem manjka 1 cilindar. Srećom da ima dobrih ljudi na ovom svijetu i tako sam pričao sa prijateljem Markom koji radi u Rutingu i s kojim sam u konačnici i odradio kupovinu svog konačnog Civica. Moram reći, da taj čovjek ima konjske živce i ljubaznost Majke Tereze. Koliko je on ponuda napravio i koliko smo razgovora obavili, ah to je bio živi horor što sam mu radio . Tako u nekom od razgovora smo pričali o tom 1.0 motoru, da radim 30 000 km godišnje…, pa mi je stavio bubu u uho, da kupim dizela. Odmah na prvu sam mu rekao: „Prijatelju, nema šanse, ne dam toliko novaca za auto“. Kad sam kupovao Civica tamo 2007, rekao sam, sam sebi, nikad više tako skup auto, i zato sam se sad uporno bazirao na 1.0 motor, jer je 23 000 kuna jeftiniji od dizela. No buba je bila u uhu, pa ajde idemo malo računati, pa je buba narasla u slona u trenutku kad je računica pokazala da za koje 3 godine mi se kroz gorivo vrati ta razlika u cijeni. Polako je situacija bila jasnija, odustali smo od 3 cilindra, promijenili životnu naviku da se prelazimo sa benzinca na dizela i malo po malo, je to vodilo prema papirima za leasing .

Moram jednostavno napisati par redaka o trenucima od konačne odluke za kupovinu pa do isporuke. Bio je ponedjeljak jutro, kad sam javio Marku, ajde idemo, pokreni proceduru, pa da to obavimo i da u petak pokupim auto. Marko se nasmijao i rekao, ma nećemo to obavit do petka nema šanse, nitko to još nije obavio u 5 dana. Marko, ajde pokreni idemo. Došla konačna ponuda, koju prihvaćam, uplaćujem odmah polog. Naravno da auto nije još niti u Hrvatskoj, a ja bi kao vozio u petak i još ma leasing. No OK, dalje dolaze papiri od leasinga, čitam, potpisujem, vraćam sve je to bilo gotovo u ponedjeljak. E sad čekam, utorak, srijeda. Mislim da je u srijedu auto već bio u Zagrebu u Rutingu. Ali badava, čeka se odobrenje leasinga, zovem, šaljem e-mailove, gnjavim ljude, dolazi petak, jutro je. Zovem u leasing kuću, ljudi kaj smo, kakva je situacija, dobivam informaciju da je odobreno, samo još to treba tamo netko potpisat od glavnih pa onda šalju dokumetaciju. To je to, gasim računalo na poslu sjedam u auto i u banku. U banci sjedim i gledam na mobitel, čekam e-mail da je odobreno da mogu platiti učešće. Bilo je oko 11 sati, a uplate leasinga prema auto kućama idu do 14 sati. Gledam mobitel kojih 10 puta u minuti, nema e-maila, sekunde kao dani, 11:19 h, dolazi e-mail, odobreno, dokumetacija u prilogu. Podižem novac u svojoj banci, trčim u drugu banku od leasinga da vide odmah uplatu. Plaćam učešće, kaže mi žena na šalteru, naknada za uplatu je 100 kn, ma daj, koga briga samo kucaj to ženo Božja , 11:40 h, uplata izvršena. Sad gas doma printam papire, ne znam koliko kopija, treba potpisat i još ovjerit kod bilježnika. Printam, potpisujem, trčim do javnog bilježnika, sad gas za Zagreb. Oko 13:00 predajem potpisane papire u leasing kuću, OK, to je to, stigao sam, danas se vozim u novom autu. Nakon 10 godina opet novi auto, to je to. Odlazim iz leasing kuće, polica za obavezno osiguranje je već kod mene, idem do Rutinga. Pozdravljam se s Markom. Prvo sam mu rekao: “Rekao sam ti da ćemo stići.“ Na to mi Marko odgovara: „Dok ne vidimo uplatu ništa od auta“. OK, ajde idemo još napinjat živce, u međuvremenu konačno vidim po prvi puta novi auto, lijepo se sjaji, to je onaj prvi sjaj, onaj prvi miris koji udahneš. OK, sad sam još nestrpljiviji, Marko, ajde idi provjeri dali je sjelo. 16:00 nije još ništa. Noktiju na prstima više nema, napravio sam kojih 15-ak krugova po dvorištu od Rutinga, 16:20 još ništa, sad je već situacija, e jebiga, ipak nismo uspjeli ništa od toga, ništa od petka, čekaj do ponedjeljka. Još krug-dva po dvorištu, vraćam se unutra, Marko tipka, piše, smije se, uspio si nemoguće, idemo staviti probne tablice. Jeeee, tooooo…

Ovim putem HVALA svima koji su sudjelovali u ovom poduhvatu, Marku, „Ruting HONDA“ i „IMPULS LEASING“.

I tako je počelo druženje sa novim Civicom, od one početne reakcije, da ne znam s koje je strane ružniji, pa do toga trenutka kad sam konačno primio ključ u ruke. Nekad jednostavno treba proći vrijeme.

Nekad je vrijeme potrebno da prihvatiš nešto, da ti se nešto počne sviđati i da to zavoliš, nekad je vrijeme potrebno da zaboraviš ružne trenutke koje ti je život pružao, da zaboraviš ružne trenutke koje ti je netko drugi servirao. Nemojte sebe kriviti, barem ne uvijek, nekad nam se loše stvari događaju, unatoč tome što volite nekog, unatoč tome što ste dobra osoba i trudite se da usrećite sve oko sebe… Jednostavno to se zove život, i na nama je da praštamo, da pokušamo zaboraviti i da pokušamo naći novi smisao u životu. Zato poštovani čitatelji, uživajte u dobrim trenucima u životu, to su doslovno trenuci, samo sekunde. Samo par sekundi traju lijepi trenuci, prvi poljubac traje par sekundi, kada primiš svoje dijete prvi puta u naručje, samo su sekunde u pitanju, kad sjedneš u novi auto, samo onih par sekundi je zaista emotivno. Upravo te sekunde čine razliku, sati, dani, mjeseci pa i godine mogu proći u životu u lošim stvarima, u boli i tuzi, zato se držite tih sekundi, pamtite ih, i pozovite iz podsvijesti kad Vam je najteže. Tu je Vaša snaga.

Mobirise
Mobirise
Mobirise
Mobirise

Da se vratim na Civica, da napišemo konačno nešto i o autu. U ovih 4 mjeseca druženja nisam požalio niti u jednom trenutku, nije bilo niti najmanjeg problema, niti sam poželio nešto više, bilo od samog motora ili opreme. Auto ima početnu Comfort opremu, ali to je zaista darežljiv paket opreme. Od Alu felgi, radara, adaptivni tempomat, praćenje trake, praćenje vozila ispred, sprečavanje naleta na vozilo ispred, pomoć pri kretanju na uzbrdici, el. ručna kočnica, el paket stakla i retrovizora, otvaranje i zatvaranje prozora pomoću ključa, automatsko paljenje i gašenje dugih svjetala u vožnji, grijanje sjedala, automatska klima, komande na volanu za javljanje na telefon, upravljanje auto-radiom, tempomatom, podesiv volan i ostale sitnice, oko praćenja, limitatora…, razne mogućnosti u postavkama, koje otkrivam još i danas. Ma zaista brdo toga. U početku mi je bilo malo bez veze da nema kožnati volan i ručicu mjenjača, iskreno, o tome uopće više ne razmišljam, jer i u ovoj izvedbi je to napravljeno kvalitetno i uopće mi ne nedostaje taj komadić kože, barem se neće izlizat nakon 150 000 km, a u samom dodiru i nema neke razlike. Što da Vam kažem, da usporedim to sa maženjem lijepe ženske noge dok ima najlonke, nije loše zar ne . Tako ako Vas muči taj detalj, uopće ne brinite o tome.

Budući da je početni paket opreme, nema velikog ekrana, nema navigacije, nema kamere i parking senzora. Ima dosta velike retrovizore i preglednost kroz stražnje staklo i nije tako loša kako se priča i piše okolo, tako da i taj dio je za preživjet i nije nešto bez čega je život nemoguć, malo vrijeme privikavanja i stvar riješena. Već sam jednom napisao, ljudi voze šlepere od 20-ak metara bez kamera, pa eto, živi su. Sve te igračke po autu, zanimljive su prvih mjesec, dva, nakon toga na većinu toga i zaboravimo da postoji, te opet koristimo ono što nam ustvari i treba. Tako da ponekad razmislite gdje je granica, što Vam uistinu treba, pa radije te novce utrošite za neki drugi trenutak u životu, koji ćete pamtiti.

Sam osjećaj vožnje, da auto je čvršći od prijašnjih generacija, to zaista nije marketing, u zavojima auto je kao stijena, nema niti malo uvijanja, sve čvrsto solidno. Vlasnici HONDI su već naviknuti na malo tvrđe podešeni ovjes, tako da u zavojima nema naginjanja kao da ste u autobusu. U zavojima i sjedala pomažu koja imaju bočni profil da drže tijelo na mjestu. Kad smo kod sjedala, bilo je po internetu priče da tkanina na sjedalima i oblogama vrata i nije nešto. Za sad nema problema, izgleda nježno, to je istina, ali za sad nema tragova trošenja, otisaka, svi konci su na mjestu i sl. 

Mobirise
Mobirise
Mobirise

Motor, dizel, odmah da napomenem, da ne brinete o ovim napuhanim pričama o zabranama i da su dizeli završili svoju priču. Trenutno u Njemačkoj zabranjuju pristup nekim centrima gradova za EURO IV normu, od sljedeće godine to planiraju i za EURO V normu, no ova HONDA ima EURO VI normu, tako da brige nema. Motor je opremljen sa turbom, 120 konja na 4000 okr/min, te 300 Nm okretnog momenta na 2000 okr/min. Ovih 300 Nm, to je ono što nam treba i daje osmjeh na lice. Motor je živ, upotrebljiv, dostatan za ovaj auto, ne muči se i ostvaruje sve Vaše normalne želje. Moram napomenuti, da su ljudi malo u šoku kad čuju motor kako radi dok je na mjestu, čude se tišini rada dizelskog motora. Tu da još samo spomenem, auto je sa donje strane skroz oklopljen, od prednjeg branika pa do zadnjih kotača su zaštitni poklopci.

Da Vas ne držim u napetosti, sve nas zanima potrošnja, pa eto, 4 do 5 litara, to je realnost. Ja sam većinom na 4,5 l. Ako ste baš štediša, moguće je to spustiti i to vrlo jednostavno, na raspolaganju Vam je limitator brzine.

Ne govorim o tempomatu, već baš o limitatoru, podesite na 70, 80… km/h i normalno vozite, Vi držite papučicu gasa, kočite, sve je normalna vožnja, no ma koliko tiskali gas, auto ne ide više od podešene brzine. Za štednju ovo je najbolji pristup, razlika u potrošnji može biti i do 1 litre, pa tko voli, nek izvoli. Moguće su i brojke poput 3,8 l, moguće, ali teško ostvarive na dulje razdoblje. Lijepo je vidjeti kad sa benzinske odlaziš, i na putnom računalu piše da imaš goriva za 950 km, a spremnik prima 46 l.

Ergonomija i udobnost. Položaj za volanom savršen, sve na dohvat ruke, svi gumbići su tu, a opet nema ih mali milijun. Naslon za ruku u vozačevim vratima, naslon za desnu ruku savršen. Ruka je naslonjena i u ravnini sa ručicom mjenjača koja klizi kao putar kroz brzine. Ruka je doslovno cijela oslonjena i to je savršeno posloženo. Mjesta za vozače i putnike ima dovoljno. U svom starom Civicu sedanu iz 8 generacije, sjedalo vozača sam morao gurnuti do kraja unatrag da imam mjesta. Ovdje je to kojih 5 cm prije kraja, a ima me skoro 190 cm. Na slikama možete vidjeti da iza mene još ima sasvim dovoljno mjesta za putnike na stražnjem sjedalu.

Što još reći, pretinaca ima po autu dovoljno, prtljažnik OK, USB priključak, sva 4 diska na kotačima, mjenjač sa 6 brzina, to su stvari koje su u HONDI standard već godinama.

Eto i opet ispao roman od teksta

Dobar dio teksta je posvećen samoj dilemi i proceduri kod kupovine. Nadam se da sam nekome pomogao sa odlukom, ako je imao istu dilemu oko benzina i dizela, oko paketa oprema i sličnih slatkih muka kod kupovine auta.

Ako ima tko pitanja, slobodno napišite u komentarima, ako znam, odgovorit ću. Pozdrav do sljedećeg pisanja/čitanja. 

Mobirise
Mobirise
Mobirise
Mobirise

FOLLOW US!

SHARE THIS PAGE!

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter

© Copyright 2019 www.auto-moto-tour.com - All Rights Reserved