how to create a website for free

Nedjeljno popodne – Marija Bistrica – Gornja Stubica – Bračak - 08. 10. 2017.
autor: Tomislav Veček

Već je drugi vikend u listopadu, nedjelja, obiteljski ručak je prošao. Razmišljam, dali da se bacim na kauč ili da iskoristim možda i posljednji lijepi dan za vožnju.

Izađem na balkon, vrijeme je OK, neki oblaci se valjaju u daljini, ali sunce prevladava, pa odluka počinje biti sve jasnija. Vadim motor iz garaže, prikupljam opremu… ruta je već odavno isplanirana u glavi. Danas je na redu obilazak spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici.

Motor se na dvorištu grije, bubrežnjak, jakna… skrećem pogled prema sinu koji se na dvorištu igra, odlazim do njega, zagrlim, poljubim u čelo, stavljam kacigu i krećem. On me pozdravlja sa onim iskrenim dječjim osmjehom na licu. A ja odlazim sa nekim crnim razmišljanjem, možda sam ga sad zadnji puta vidio, možda ću ga sljedeći put gledati da sjedim u invalidskim kolicima, a ne na motoru. Da, sve su to mogućnosti kad ste na motoru, rizik je velik, ali strast i ljubav prema motoru su veći. Ostavljam te crne misli i počinjem uživati u cesti. Smjer Marija Bistrica, već sam u Bedekovčini, nešto me prati onaj oblak i nikako da izađem iz njegove sjene. Vozim dalje prema Mariji Bistrici, pored ceste oni mjerači brzine, blinkaju na sve strane „USPORI“, ma ajde, idemo samo da se pobjegne od svakodnevice i uđe u ono „više“ stanje svijesti.

Dolazim do Marije Bistrice, s obzirom da je već kasno popodne ima dosta ljudi. Malo krug oko centra, i idem dalje prema Gornjoj Stubici.

Mobirise

Sljedeća stanica je spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gubcu, koji se nalazi odmah ispod Muzeja Seljačkih buna. Spomenik je zaista fascinantan, u nekim detaljima i zastrašujuće, koliko svojom veličinom toliko i samim reljefnim detaljima, koje možete vidjeti na slikama.

No u svakom slučaju, spomenik i muzej su vrijedni Vašeg vremena da ih posjetite. Dok smo bili klinci i sa školom smo obilazili takva mjesta, niti nas je zanimalo, niti smo znali o čemu pričaju. Glavno da smo bili u autobusu sa curama iz razreda, koga je zanimala povijest u tim trenucima . Kako starim, toliko me sve više zanima i prošlost, jer kažu, prošlost nas uči budućnosti. Pogled koji se pruža od spomenika, također je vrijedan pažnje, sjesti na stepenice podno spomenika i provesti nekoliko trenutaka da se čovjek smiri i zaboravi prošlotjedne probleme, ma neprocjenjivo.

Mobirise

Dalje se spuštam prema centru Gornje Stubice, do Spomen parka Rudolfa Perešina. Puno puta sam prolazio pored ovog spomenika, ali svaki puta je isti osjećaj proći pored tog aviona. Zbog neke svoje profesionalne deformacije, na neke stvari gledaš sa tehničkog stajališta i jednostavno te zanimaju, auti, motori, avioni, brodovi, sve što se kreće. Stoga i ovaj spomenik izaziva divljenje sa više stajališta. Slike će reći više od mojih 1000 riječi. Prošećem još nekoliko puta oko aviona i poželiš dotaknuti tu čeličnu pticu. Sjedam na motor i idem dalje prema još jednoj obližnjoj povijesnoj znamenitosti, Gupčeva lipa. Kod lipe ima već nekoliko motora, dosta ljudi, obilazim lipu, gledaš to i vidiš da se sirota već muči, zaista više nije u cvijetu mladosti. Ljudi pokušavaju na sve načine da je održe na životu, starica se pokušava što ponosnije držati, ali godovi se broje i ima ih već podosta, neka nam stoji ponosno čim dulje.

Mobirise

Polako zatvaram krug današnje rute, idem prema Donjoj Stubici, u šumarku pronalazim Dvorac Golubovec. Da budem iskren, pomalo razočaran. Eto danas sam vidio uz cestu valjda 20-ak putokaza za taj dvorac, e onda kad dođeš konačno do njega očekuješ nešto spektakularno, s obzirom koliko je putokaza. Dođeš do dvorca, i nema ničega, niti natpisa što je to, barem da je neka kratka povijesna ploča, ništa. Šteta je što se ne prepoznaje više vrijednost ovakvih lokacija. Puno puta mi se desilo, pa i sad kod ovog Dvorca Golubovec, da ili već tamo zatekneš slučajnog putnika ili dok sam na nekoj lokaciji da još netko dođe. Ljude to zaista zanima, vole dotaknuti te stare zidine i u tome leže toliki potencijali, bogatstvo, to su rudnici zlata samo treba sa njih odpuhnut prašinu da opet zasjaju.

Da svi znamo da to košta, kao suho zlato, neki od objekata su u privatnom vlasništvu, neki su kupljeni, neki u nasljedstvu, kako god bilo trebala bi postojat strategija razvoja takvih objekata. U nekim situacijama niti ne znaš dali stojiš na nečijem privatnom posjedu ili je to javno dobro. Stoga ovim putem isprike ako sam stao na nečije privatno tlo.

Mobirise

Nastavljam dalje prema kući, posljednja stanica za danas, Dvorac Bračak. E tu sam oduševljen. Ovaj dvorac je primjer što se može napraviti iz povijesnih građevina. Dvorac je obnovljen, okoliš super uređen. U samom dvorcu je osnovan „Energetski centar Bračak“. Ovo je odličan primjer kako možemo ne samo očuvati naše dvorce, nego ih ponovno oživiti, da se u njihove hodnike vrate ljudi. Tim hodnicima ne šeću više grofovi i grofice, već ekipa sa laptopima i pametnim telefonima, ali barem je živo, barem ne propada. Svaka čast na ideji i provedbi projekta, neka nam je što više ovakvih primjera. Zaista je previše povijesnih objekata koji propadaju i na samoj su samrti, svojim skrivenim ljepotama nam šalju posljednje pozive u pomoć. I dok šećem oko Dvorca Bračak doživljavam prizor koji spaja daleku prošlost i do nedavno, daleku budućnost. Pored dvorca više nisu konjske zaprege, kočije, već parkirani automobili koji se pune strujom. Zaista prizor koji Vam ostaje u sjećanju, u jednoj slici dva potpuno različita razdoblja, dva potpuno različita svijeta, a eto ljudskom idejom, maštovitošću i radom spojeni u jednu sasvim novu cjelinu, odlično, svaka čast.

Sa ovom pozitivom u mislima krećem prema kući. Danas se obišlo puno toga, bilo je dosta stajališta za obići, tako da sve u svemu, 100 km se otegnulo na četverosatno druženje sa mojom družicom HONDOM CRF 250 L, koja je i ovo kratko putovanje obavila bez prijekorno, živo i veselo. Dolazim kući, i eto hvala Bogu, vraćam se živ i zdrav, dočekuje me onaj isti veseli iskreni osmjeh djeteta koji me i odpratio na današnju vožnju. Bio je ovo još jedan savršen dan.

Da ne propustite sljedeće objave o putovanjima, „oko kuće“ molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice. Hvala

Mobirise

FOLLOW US!

SHARE THIS PAGE!

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter

© Copyright 2019 www.auto-moto-tour.com - All Rights Reserved