Tour_Jasenovac

Spomen područje Jasenovac - 07. 06. 2020.
autor: Tomislav Veček

(za one koji nemaju volje za čitanje, na dnu teksta je video link, pa slušajte)

Posjetiti Jasenovac mi je bila želja već nekoliko godina. Uvijek me nešto spriječilo, nikako nije došlo na red. No i to se konačno dogodilo, možda sasvim slučajno, ali dogodilo se svega 2 dana nakon rođenja moje kćeri. Ta neka simbolika ovog putovanja mi je tek kasnije prošla kroz misao. Taj betonski „Cvijet“ jednostavno nadahnjuje, kao da Vas uzdiže svojim betonskim laticama, betonskim, a opet odaju neku nježnost, kao da Vas čuvaju od utjecaja vanjskog svijeta. Da odmah na početku uklonim svaki politički utjecaj sa ovog teksta. Posjeta Jasenovcu je bez ikakvog političkog opredjeljenja, čak u tom trenutku i ne znanja, tko je tu mučio i ubio čijeg brata, oca, djeda, majku… Svim takvim spomenicima pristupam sa stavom, da su oni tu da nas podsjete na događaj, na nečiju muku, bol, patnju i da svi skupa poduzmemo sve što je u našoj moći da se takve stvari više ne događaju. Ti spomenici nisu postavljeni da bi nas pozivali na mržnju, osvetu, oni su tu da nas potaknu na mir, prijateljstvo, da naučimo prihvaćati različitosti, različitosti u nacionalnosti, kulturi, rasi, boji kože, spolu.

No ajmo se vratiti na tu nedjelju, 07. 06. 2020. moje putovanje, plan je bio posjetiti Jasenovac, u cilju da što prije stignem, krećem autocestom, da čim više vremena ostane za sam Jasenovac. No kako to već obično biva, nakon nekog vremena nama motoristima ta autocesta dosadi i ne znaš kud bi više gledao, brojiš bijele crte, samo da to vrijeme prođe…

Više nisam mogao, pa se kod Popovače skidam sa autoceste. Tu ugledam putokaz za Čigoč, poznato selo roda. Bez imalo razmišljanja krećem u tom smjeru, vozim uz rijeku Savu, stanem nekoliko puta za slikanje krajolika, doživljavam i udišem prirodu, neprocjenjivo. Polako stižem do Čigoč sela i gledam po krovovima, dimnjacima u potrazi za rodama. Na žalost foto oprema je bila kakva je bila na raspolaganju, pa su i slike takve, ima nekoliko lijepih prizora, nadam se dovoljno da u Vama pobude želju da to i sami doživite. Na povratku iz Čigoč sela još se spuštam do rijeke Save da vidim skelu. Tu negdje sam malo spetljao zemljopis, te umjesto da samo nastavim za Jasenovac, ja sam okrenuo za Kutinu. No nije problem, malo više kilometara uz predivno vrijeme i krajolike. Moja greška u orijentaciji me dovela i Banovskog jezera, tako da na kraju sve je ispalo super. Nakon slikanja jezera, nastavljam prema Novskoj i stižem do svojeg zacrtanog cilja, Spomen područja Jasenovac.

Prvi pogled na „Cvijet“ pobuđuje u Vama neke emocije, osjećate reakcije svojeg tijela, rad srca, brzina disanja, sve se ubrzava. Prvo stižem do Memorijalnog muzeja, ulazim, slikam, čitam, gledam, zadržavam se u muzeju kojih 20-ak minuta. To je sasvim dovoljno da uz sve izložene slike, predmete i video priloge shvatite što se tu dešavalo, a najviše Vas dirne pogled na zid sa ispisanim imenima žrtava, kao da nema kraja tome zidu smrti. Krenem prema izlazu muzeja i osvrnem se još jednom prema tome zidu i pogledom odam počast svim tim žrtvama. Nakon muzeja polako se uputim prema „Cvijetu“. Prolazim pored izložene kompozicije vlaka koja je prevozila logoraše, kao da još uvijek iz teretnih vagona dopiru vapaji za pomoć… U konačnici dolazim do spomenika, koračam stazom, načinjenom od pružnih pragova i kao da čujem zveket okova koji sam vidio u muzeju. Idem tom stazom i cijela oluja misli u glavi, pitaš se zar smo ljudi ili zvijeri, jer i dan danas se to dešava negdje u svijetu. Dali je u današnje vrijeme zaista potrebno da djeca umiru od gladi, dali je u današnje vrijeme zaista moguće da ljudi nemaju pitke vode, dok na drugoj strani voda teče fontanama, industrija koristi milijarde kubika vode svaki dan. Mislim da je kod mene Jasenovac pobudio upravo ono za što je i zamišljen, da analizirate sami sebe i da se pitate, dali mogu biti bolji prije svega prema sebi, a samim time i prema svojim bližnjima, prijateljima. Za sve ima svega dovoljno na ovom svijetu, sve što je potrebno je da budemo ljudi, samo to, zar je to zaista tako teško? Nakon obilaska cijelog Spomen područja Jasenovac, polako krećem prema Petrinji da posjetim familiju. No cijelim putem, misli su još uvijek tamo, još uvijek se kroz misli motaju okovi, vlak, cvijet, a sve zacrni onaj zid smrti sa imenima mučenih i ubijenih. Sljedeći dan, sam išao u rodilište po ženu i kćer, bile su to sasvim drugačije emocije, koje te dižu poput feniksa. Nadam se samo da će to malo predivno stvorenje rasti i živjeti u svijetu sa što manje podjela i opterećenosti sa prošlošću. Da će mlade generacije konačno pogled usmjeriti prema naprijed, a u retrovizore prošlosti gledati samo da se prisjete gdje su im preci pogriješili da ne naprave istu grešku.

Sa tom željom završavam svoj osvrt na moje putovanje prema Jasenovcu. U nastavku malo stručnih informacija o samom Spomen području Jasenovac.

KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC

Koncentracijski logor Jasenovac bio je najveći logor osnovan od strane ustaškog režima na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata. Sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim vremenskim razmacima od kolovoza 1941. do siječnja 1942. godine: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu, logor V u Staroj Gradiški.

S logorom III Ciglana bio je povezan i logor za Rome u mjestu Uštica, a dio logoraša je bio zatočen na prisilnim radovima koji su se izvodili u logorskim ekonomijama u obližnjim selima. Nasuprot Jasenovca, s druge strane obale rijeke Save, nalazi se područje sela Donja Gradina (danas na teritoriju Bosne i Hercegovine) gdje se dogodio najveći broj masovnih likvidacija zatočenika logora.

Za logor je odabrano područje Jasenovca radi geografskog položaja jer je područje okruženo rijekama i močvarama što je značilo da je zatočenicima bilo teže pobjeći iz logora, a ustašama je bilo lakše kontrolirati ovo područje. Drugi razlog je željeznička pruga koja prolazi kroz mjesto Jasenovac i preko koje su se vršile deportacije zatočenika prema logoru. Treći razlog bila su industrijska postrojenja koja su prije Drugog svjetskog rata bila vlasništvo obitelji Bačić iz Jasenovca. Zatočenici su bili prisiljeni obavljati teške fizičke poslove u sklopu industrijskih postrojenja što je bio način mučenja i ponižavanja zatočenika.

Zatočenici su u najvećem broju bili Srbi, koji su bili diskriminirani na osnovi ideologije ustaškog pokreta, Židovi i Romi protiv kojih su proglašeni rasni zakoni te Hrvati i pripadnici ostalih etničkih grupa koji se nisu slagali s politikom ustaškog režima. Kao mjesto na kojem su počinjeni masovni zločini, logor Jasenovac je umjesto holokausta počinjenog nad Židovima i genocida nad Srbima i Romima.

DJELATNOST SPOMEN PODRUČJA JASENOVAC

Javna ustanova Spomen područje Jasenovac osnovana je s ciljem očuvanja sjećanja na sve žrtve ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac. Prvi koraci za obilježavanje prostora bivšeg ustaškog logora poduzeti su krajem 1950-ih godina, kada su predložene ideje da se označe lokacije pojedinih zgrada u sklopu logora te urede grobnice ubijenih žrtava. Osnivanje institucije memorijalnog tipa realizirano je 1. srpnja 1968. godine, a nekoliko dana kasnije otvoren je i Memorijalni muzej. Autor idejnog projekta za zgradu Memorijalnog muzeja bio je ing. Petar Vovk. Do sada su u Memorijalnom muzeju bile postavljene tri stalne izložbe, a trenutna izložba otvorena je 2006. godine. Riječ je o multimedijalnoj izložbi u kojoj su kroz dokumente, predmete, fotografije i svjedočanstva ispričane sudbine zatočenika logora Jasenovac.

JUSP Jasenovac prikuplja, stručno obrađuje i prezentira muzejsku i arhivsku građu o ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, skrbi o spomeničkim prostorima bivših ustaških logora i masovnim grobnicama, te obrazuje mlade o povijesti logora te poštivanju različitosti među ljudima.

SPOMENIK CVIJET

Autor spomenika Cvijet je prof. Bogdan Bogdanović. Spomenik je izgrađen 1966. na prostoru bivšeg logora III Ciglana Jasenovac, a svečano je otvoren na Dan boraca, 4. srpnja iste godine.

Konstrukcija spomenika izvedena je od armiranog betona. Sastoji se od temeljnog dijela sa šest niša razdijeljenih betonskim zidovima, u dnu kojih su oblikovani bazeni za vodu. Kripta spomenika obložena je pružnim pragovima, a na sjevernoj strani kripte je položena brončana ploča u kojoj su reljefno upisani stihovi iz poeme Jama, Ivana Gorana Kovačića.

Bogdan Bogdanović o spomeniku Cvijet:

„Melankolični lotos od prenapregnutog betona ne samo da zaustavlja zle primisli i s jedne i s druge strane, no ima i određeni katarzični učinak: nikoga nije vrijeđao, nikome nije prijetio, nije pozivao na osvetu, a ipak nije skrivao istinu.“

OBRAZOVNI CENTAR

Podučavanje o genocidu, holokaustu i stradavanju predstavlja polazište za rad s učenicima kako bi razumjeli i naučili prihvaćati različitosti, te na taj način prevladali ksenofobiju, rasizam, seksizam, etničku ili vjersku isključivost.

U obrazovnom centru Spomen-područja Jasenovac mladima se prenose informacije temeljene na dokumentima, video-materijalima sa svjedočanstvima preživjelih zatočenika, fotografijama i sačuvanim predmetima.

Osnovna ideja stalnog muzejskog postava u Memorijalnom muzeju u Jasenovcu, na kojem se temelji rad Obrazovnog centra, vraćanje je identiteta i dostojanstva žrtvi nad kojom je počinjen zločin. Na taj način posjetitelje želimo potaknuti na razmišljanje o stradalnicima, uzrocima i počiniteljima zločina, o sposobnostima koje su se suprotstavile zločinu i osobnom stavu prema bilo kojoj vrsti zločina.

Izvor teksta: letak „Javna ustanova Spomen područje Jasenovac“

Da ostanete u toku sa auto-moto novostima, molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice, hvala.

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter

FOLLOW US!

SHARE THIS PAGE!

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter