how to develop free website

„Automobil - jedna povijest"
autor: Feđa Vukić

godina izdanja: 2016.
objava: 15. 11. 2020.

Knjiga "Automobil – jedna povijest" prvi je popularno znanstveni pregled opće povijesti automobila izvorno napisan na hrvatskom jeziku, pa time čini nezaobilazan dio svake ambiciozne biblioteke kao najbolji antologijskii uvod u taj važan segment moderne povijesti.
Knjiga je napisana jasno i koncizno, na temelju dugačkog i međunarodno prepoznatog znanstvenog iskustva i ekspertize autora. Bogato ilustrirana, u deset poglavlja, knjiga objašnjava zašto je automobil bio i jest toliko značajan čimbenik kulture te završnim poglavljem opisuje što bi mogla biti budućnost automobila.
Što je doista radio Henry Ford, tko je bio Raymond Loewy, zašto su automobili nekada bilo tako veliki, tko su šampioni auto sporta, kakva je veza automobila i umjetnosti te koja su pravila oglašavanja automobliske industrije, sve to objašnjava ova jedinstvena knjiga u Hrvatskoj. U njoj je moguće naći obilje korisnih podataka te veliki broj kvalitetnih crno-bijelih i kolor ilustracija od kojih se mnoge po prvi puta objavljuju u Hrvatskoj. Rijetko viđene snimke poznatih povijesnih modela zaintrigirati će kako ljubitelje automobila tako i opću javnost.

U nastavku Vam prenosim sadržaj knjige, prvo poglavlje i bilješku o autoru.

Ovu fantastičnu knjigu možete naručiti preko sljedećeg linka, po akcijskog cijeni od 90 kn (40 % popusta):
https://www.upi2mbooks.hr/trgovina/upi2m-books-izdanja/dizajn-upi2m-izdanja/automobil-jedna-povijest/

Mobirise
SADRŽAJ:
  1. Zavrti kotač!                                                                                                                                                                          Otkud automobil?    
  2. Industrija i pokret                                                                                                                                                           Legenda o Fordu
  3. Jazz era                                                                                                                                                                      Kočija bez konja
  4. Aerodinamični snovi                                                                                                                                   Avangardna istraživanja
  5. Američka noć                                                                                                                                                 Auto romantika
  6. Raymond's Dream                                                                                                                                        Oblici kretanja
  7. Strast za brzinom                                                                                                                                        Potraga za beskonačnim
  8. Pop Design                                                                                                                                                       Automobil i masovni mediji
  9. Auto Art                                                                                                                                                           Automobili i umjetnost
  10. Povratak u budućnost                                                                                                                                McLuhan i dalje 

01. Zavrti kotač!
Otkud automobil?

Ima tomu nešto manje od pet desetljeća, a bilo je to u vrijeme jedne od brojnih naftnih kriza, kako je Gillo Dorfles, ugledni talijanski teoretičar dizajna, zaključio da je “automobil jedan od najvažnijih simbola stvaranja posebne civilizacije unutar ove u kojoj živimo”, što je iznimno važna tvrdnja o vjerojatno najznačajnijem proizvodu moderne kulture. Kako je to mehanički sklop od željeza, lima i plastičnih materijala stvorio civilizaciju? Ne govori li već i sam međunarodno prihvaćen naziv toga magičnog sredstva podosta o njegovom karakteru Automobil – kreće se sam, neovisno i slobodno, upravljan željom i voljom vlasnika, vozača. U cjelokupnoj povijesti ljudske kulture, promatramo li je kao niz izuma, vjerojatno nijedno sredstvo nije u tako kratkom razdoblju ispisalo tako bogatu povijest. No automobil se nije pojavio iznenada, kao apsolutna novost, nego je
posljedica civilizacijskog procesa koji je trajao nekoliko tisuća godina. Cijela je priča počela otkrićem kotača prije otprilike, prema danas prevladavajućim mišljenjima, četiri tisuće godina prije Krista. Kotač je, uz otkriće tehnologije obrade metala, vjerojatno najvažnije civilizacijsko dostignuće, izum pomoću kojeg su se čovjeku prirođene sposobnosti mogle uvećati nekoliko puta, a to se u prvom redu odnosi na svladavanje udaljenosti i prenošenje tereta. Brojni spomenici davnašnjih kultura kojima se i danas divimo, poput egipatskih piramida ili antičkih hramova, zacijelo su podignuti zahvaljujući tehnologiji
zasnovanoj i na prijevoznim sredstvima s kotačima.

Mobirise

Temeljna ideja prevoženja ljudi i tereta na veće udaljenosti nije se, osim u detaljima,  uopće promijenila tijekom tisućljeća. Od pretpovijesti pa do moderne epohe problem je bio isti – trebalo je, naime, uvijek naći pogon, nešto ili nekoga tko će vući kola s kotačima, jer se ona (nikad) iz razumljivih razloga nisu mogla kretati sama. Tako je učinkovitost kretanja (prijevoza) najviše ovisila o sposobnostima teglećih životinja – konja, volova ili, u nekim iznimnim, osobitim slučajevima, ljudskih bića. Problem kretanja nekim sredstvima bio je dakle uvijek problem pogona.

Međutim, moderna epoha unijela je velike promjene u transport i kretanje ljudi, pa i u mnoga druga područja života. Prijelomna točka bio je izum stroja, točnije rečeno, načelo izmjene energije čija je primjena omogućila da se mehaničkim putem obavljaju djelatnosti za koje bi inače trebalo utrošiti mnogo više ljudskog ili životinjskog rada. Patent parnog stroja u 18. stoljeću stubokom je izmijenilo sliku ljudske kulture, a James Watt je ne samo otkrio kako se snaga pare može iskoristiti za obavljanje nekog rada nego je dao naslutiti da se parni stroj može primijeniti u mnogim područjima života – od poljoprivrede preko tekstilne industrije pa sve do crne metalurgije. Legenda kaže da je razmišljao čak i o tome kako bi se pomoću pare mogla kretati cestovna vozila, što je vjerojatno prvi jasan koncept autonomnog pokretnog objekta s neovisnim pogonom. Bila je to, drugim riječima, prva ideja automobila koja u onom trenutku nije ostvarena, ali nije trebalo dugo čekati da se Wattova vizija ostvari i da se vozila te vrste nađu na cestama.

Širokom uporabom parnog stroja u proizvodnji počinje moderna epoha industrije,  serijske proizvodnje, velikih gradova i ubrzanog ritma življenja u modernoj kulturi. Tijekom 19. stoljeća gradovi zapadne hemisfere počinju se širiti dotad neviđenom brzinom, broj njihovih stanovnika stalno raste, pa je takav strahoviti ritam urbanog razvoja morala pratiti arhitektura. Tada se prvi put počinju koristiti novi, moderni materijali i primjenjivati nove konstrukcije kako bi se učinkovito i ekonomično zadovoljavale potrebe novog, industrijaliziranog građanskog društva. Jedna od najvažnijih takvih novonastalih potreba bila je ona za brzim kretanjem s jednog mjesta na drugo: ritam industrijske kulture (življenja) nametnuo je svakodnevnu potrebu za putovanjem iz mjesta stanovanja u mjesto rada i natrag, dok je trgovina i razmjena proizvoda također zahtijevala brz transport kako bi industrija nesmetano funkcionirala.

Tijekom 19. stoljeća George Stephenson i Robert Fulton prvi su primijenili parni  stroj na tračnicama i na vodi, te su tako željeznica i parobrod postali temeljna sredstva masovnog transporta. Ipak, u to su se vrijeme pojedinci još uvijek vozili u kočijama. Što znači da unatoč industrijskom poletu i modernizacijskom naporu još uvijek nije bio pronađen prikladan moderni način individualnog kretanja. Stvari su se, međutim, počele ubrzano razvijati i u tom smjeru.

Povijest industrijske tehnologije, može se danas reći, obilježena je stalnom  minijaturizacijom, smanjivanjem pogonskih strojeva od prvih ogromnih mehaničkih do današnjih elektronskih sklopova. Tako je tek nekoliko desetljeća prošlo od otkrića parnog stroja do prvih pokušaja primjene manjih varijanti parnog pogona na autonomna cestovna i terenska vozila. Francuski inženjer Nicholas Joseph Cugnot je u drugoj polovici 18. stoljeća konstruirao “parnu kočiju” koja je mogla prevesti četiri osobe brzinom od 3,6 kilometara na sat. Iako bi pare u kotlu nestalo već za četvrt sata, francuska vojska je naručila izradu nekoliko Cugnotovih vozila za vuču teških topova, pa se može reći da je taj automobil bio prvo terensko vozilo u povijesti unatoč tomu što je sklop drvenih i željeznih dijelova na tri kotača s ogromnim parnim kotlom na prednjem i sistemom zupčanika za prijenos snage na stražnjem dijelu zapravo bio neka vrsta lokomotive-tegljača. Međutim, taj se prototip današnjih automobila kretao samostalno, noseći svoj pogonski parni stroj izvan rute zacrtane tračnicama,  pa je stoga imao i sasvim jednostavan sistem za upravljanje.

Cugnotovim inženjerskim trudom ostvarena je ideja vozila koje je potpuno  samostalno jer ima pogonski stroj koji je zamijenio snagu vučnih životinja. Na taj način je razrađena ideja, a preostale su samo finese poput problema kompaktnosti pogona, prijenosa snage na kotače, upravljanja i udobnosti vožnje, no već je tada bilo jasno da će automobil postati “kočija bez konja”. A prvi i vjerojatno najvažniji problem kojeg su se prihvatili inženjeri širom Europe svakako je bio pogonski stroj, jer ogromni parni kotlovi zaista nisu obećavali znatniji napredak i udobnu vožnju, pa je glavna tema, dakle, bila kako konstruirati što manji motor. U posljednjoj četvrtini 19. stoljeća Nikolaus August Otto osmislio je benzinski motor s unutrašnjim izgaranjem, stroj dovoljno jak da pokreće automobil određenih dimenzija i težine sve dok u rezervoaru ima goriva, a istodobno tako građen da ne opterećuje konstrukciju i udobnost vožnje. Ottovim pronalaskom mogla je konačno započeti automobilska revolucija.

Nicholas Cugnot,
“parna kočija”, 1769.


Ovaj davni predak automobila imao je pogon
na prednji kotač, težio je čak 2,5 tone i to sa
praznim spremnikom. Vozio je do četiri putnika
brzinom od 3,6 kilometra na sat.

Mobirise

Ipak, pojedini su inženjeri-istraživači dugo inzistirali na uporabi parnog stroja u pokretanju automobila, a jedan od njih, i svakako najpoznatiji, bio je Francuz Leon Serpollet, sin provincijskog stolara koji se nakon dolaska u Pariz posvetio istraživanju parnog pogona. Prvi svoj eksperimentalni automobil izradio je 1887. godine, a kako se model pokazao iznimno uspješnim, već za četiri godine počinje proizvodnja uz financijsku pomoć engleskoga sportaša Ernesta Archdeacona, čovjeka koji je poslije odigrao važnu ulogu i u razvoju zrakoplovstva. Trokolica nazvana “Phaeton” izrađivala se ručno u malim serijama, no zanimanje kupaca je, unatoč tehničkim nedostacima i neudobnosti vožnje, bilo dostatno da tvrtka opstane. Ubrzo su partneri shvatili statičke nedostatke trokolice, pa su tijekom devedesetih godina proizvodnju potpuno preusmjerili na vozila s četiri kotača, ali još uvijek na parni pogon. Sve do prerane smrti Serpollet je ostao vjeran tada već očito zastarjelom parnom pogonu, premda nikako ne treba zaboraviti da je on – a to svjedoči u prvom redu o njegovoj upornosti – 1902. parnim automobilom osobno postigao brzinski rekord – tada senzacionalnih 120 kilometara na sat. On je i najviše pridonio smanjenju pogonskog stroja  automobila, ali je, nažalost, to bio parni stroj koji u to doba zbog usavršavanja Ottovog motora i jake konkurencije više nije imao nikakve budućnosti u svijetu automobilizma.

Leon Serpollet na svom
parnom triciklu, 1887.


Serpollet je prvi postavio brzinski rekord automobilom na parni pogon. Njegov rekord oborio je Fred Marriot 1906., te ga je držao cijelo stoljeće, sve do 2009. kada je britansko eksperimentalno vozilo “Inspiration” postiglo brzinu od čak 229 km/h.

Mobirise

Povijest automobila tako je započela ispisivanjem naslova, a prvu i najvažniju  stranicu okrenuo je njemački inženjer Gottlieb Daimler, koji je neko vrijeme proveo radeći kao direktor tvornice plinskih strojeva Augusta Otta. Od kraja osamdesetih godina 19. stoljeća Daimler vodi vlastitu radionicu, gdje se najviše bavi konstrukcijom motora s unutrašnjim izgaranjem koje primjenjuje na bicikl (tako je nastao motocikl), brod i naposljetku 1886. na automobil. Točnije rečeno, na konjsku kočiju tek donekle dodatno ojačanu željeznim okvirom. No to je ipak bio prvi automobil koji je pokretao benzinski stroj s unutrašnjim izgaranjem. Sve ostalo je legenda – od 1890. kreće proizvodnja automobila Daimler, istina, ne baš u velikom broju – otprilike dvadesetak vozila na godinu. No Daimler, tada već vlasnik tvrtke, sa svojim timom istraživača u pogonske strojeve uvodi dosta važnih tehničkih inovacija koje tvrtka proizvodi i za potrebe željeznice. I prvi zračni brod “Zeppelin” pokretao je Daimlerov motor.

Gottlieb Daimler u prvom
modelu automobila s četiri
kotača, 1886.


Gottlieb Daimler i Wilhelm Maybach usavršili su
patent Nicolausa Otta i primijenili ga na kočiji s dvije osovine. Na prvom organiziranom automobilskom natjecanju održanom 22. srpnja 1894., kojem je prisustvovao i sam Daimler, prvu nagradu odnio je Peugeot pogonjen upravo Daimler-Maybach benzinskim motorom.

Mobirise

Proizvodnja automobila u ono vrijeme je bila ručna, ekskluzivna i vrlo spora, pa  su se novi modeli uvodili otprilike svake dvije godine. Jedan od kupaca modela “Phoenix” iz 1907. bio je i Emil Jellinek, austrijski konzul u Nici, po čijoj je kćeri Mercedes nazvan sljedeći model Daimlerove tvrtke; to se ime poslije zadržalo u nazivu jednog od najvećih proizvođača automobila.

Primjer Gottlieba Daimlera poučan je zato što ta tvrtka proizvodi još i danas  pod imenom Mercedes-Benz (tvrtka inženjera Carla Benza, koji je razvijao svoj probni model automobila paralelno s Daimlerom, priključila se dvadesetih godina 20. stoljeća i tako je nastao tadašnji Daimler-Benz) i zato što njegovi modeli s kraja 19. i početka 20. stoljeća najbolje izražavaju rani duh automobila:

pogonski stroj je konačno postao dovoljno malen i funkcionalan, a proizvodnja  je ručna i maloserijska. U vrlo kratkom roku, dakle, ideja automobila prošla je kroz velike praktične mijene – trebalo je nepunih petnaest godina da od prvih nezgrapnih motoriziranih kočija nastanu pravi automobili i da se pronađu prikladna tehnička rješenja za pogon, prijenos snage i upravljanje vozilom. Sve su te promjene, naravno, bile koliko tehničke toliko i kozmetičke naravi, jer je automobil vrlo brzo, nakon prvih godina prilagodbe, postao prestižno sredstvo dokazivanja društvenog statusa, baš kao nekoć skupa kočija koju su vukli konji. Gottlieb Daimler bio je, dakle, jedan od brojnih pionira automobilizma od kojih mnoge danas više ne pamtimo, no svi su oni dali svoj doprinos ideji automobila, ponajprije istraživanjem na području minijaturizacije pogonskog stroja koji će u kulturi individualnog i slobodnog kretanja zamijeniti konje. Ipak, temeljna ideja automobila je ista kao i ideja kočije, tek pomalo začinjena aromom ulja i benzina. Početkom 20. stoljeća u zapadnoj kulturi nastala je tako nova građanska kasta putnika koja se uvelike izjednačavala sa sportskim duhom pomoću novog tehničkog sredstva – automobila koji se nije samo sporo kretao ulicama gradova nego i jurio na uglednim međunarodnim utrkama, koje su već tada bile prostor za eksperimentiranje tehničkim pojedinostima. Prvi su automobili, međutim, još uvijek izgledali poput motoriziranih kočija, bili su rijetki i skupi, što ne čudi s obzirom na to da su se uglavnom izrađivali u manufakturama koje su već stoljećima bile specijalizirane za izradu vozila na konjski pogon. Trebalo je proći nekoliko godina 20. stoljeća da se u proizvodnji automobila dogode značajni pomaci od skupih ekskluzivnih kočija do masovnog jeftinog vozila. Trebalo je doći do sprege osnovne ideje o auto mobilnom vozilu i temeljnoga industrijskog koncepta – serijske proizvodnje.

Mobirise

Renault “Buggy”, 1889.
Renault je bio pobjednik prve Grand Prix utrke
(dalekog početka današnje Formule 1) održane 1906.
godine. Osim uspjesima na stazi, Renault se može
pohvaliti i inženjerskim inovacijama poput prvog tenka
s potpuno rotirajućom kupolom, zbog čega je osnivač
tvrtke Louis Renault odlikovan francuskom medaljom
Legije časti.

Mobirise

Singer “Tricar”, 1905.
George Singer se najprije bavio proizvodnjom
bicikla i patentirao zakrivljenu prednju
vilicu, izum koji je do danas ostao u uporabi.
Automobilima se počeo baviti 1905. godine
i unatoč financijskom slomu tijekom
ekonomske depresije tridesetih godina marka
Singer održala se na tržištu sve do 1970.


Mobirise

Siddeley-Deasy “Rotund Phaeton”, 1907.
Britanska tvtrka Siddeley-Deasy (kasnije nazvana
Armstrong Siddeley) bavila se proizvodnjom
automobila i zrakoplovnih motora. Proizvodnja je
prestala 1960. godine, no ova marka još uvijek uživa
veliku popularnost kod ljubitelja starih vozila, osobito
model “14/20 Torpedo” iz 1912. godine.

Mobirise

Spyker “14/18 HP”, 1904.
Prije nego što se počela baviti proizvodnjom
automobila tvrtka Spyker izradila je Zlatnu kočiju za
nizozemsku kraljevsku obitelj, koja ju još uvijek koristi
za posebne prilike. Godinu prije ovog modela proizveli
su trkaći automobil oznake “60 HP”, prvi u povijesti s
pogonom na četiri kotača i jednim motorom. Originalna
tvrtka je bankrotirala 1926., a ime Spyker ponovo
se javlja u javnosti 1999. kao proizvođač sportskih
automobila, kratko vrijeme 2006. čak i vlasnik ekipe u
utrkama Formule 1.


Delahaye “Coupe”, 1911.

Model s dvocilindričnim motorom vlastite proizvodnje, što je bila temeljna filozofija tvrtke utemeljene 1880., čak i kasnije, tridesetih i četrdesetih godina, kada su proizvodili sportske automobile u suradnji s renomiranim dizajnerima karoserija. Iste godine kada je nastao ovaj model Delahaye je patentirao svoj V6 motor, jedan od prvih u automobilskoj industriji.

Mobirise

  Autor:                                                                                                                                      
Feđa Vukić,
povjesničar umjetnosti, doktorirao je u području teorije dizajna na Univerzitetu u Ljubljani. Od 1994. godine predaje teoriju i povijest dizajna, na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, trenutno u zvanju izvanrednog profesora. Stipendist The Wolfsonian Foundation/Florida International University 1995. sa znanstvenim istraživanjem na temu oglašavanja u Italiji 1875 — 1943. Od 1990. do danas objavio veći broj studija i kritika u stručnim časopisima, kao i izvornih znanstvenih studija i radova u hrvatskoj i stranoj periodici. Takođe je objavio desetak knjiga na temu moderne arhitekture, dizajna i vizualnih komunikacija. Knjiga “Stoljeće hrvatskog dizajna” prevedena je 1997. godine i na engleski jezik, a prema knjizi bila je postavljena istoimena izložba u MGC “Klovićevi dvori”. Urednik je knjige “Zagreb, modernost i grad” i zbornika “Od oblikovanja do dizajna”, 2003. Autor znanstvenog istraživanja o povijesti oglašavanja u Hrvatskoj, koje je kao knjiga i izložba predstavljeno 2006. pod naslovom “Umjetnost uvjeravanja, Oglašavanje u Hrvatskoj 1835-2005”. Koautor knjige Croatian Design Now, s Victorom Margolinom 2008. Iste godine objavio knjigu Modernizam u praksi. Od kraja devedesetih istražuje identitete zajednica o kojoj temi objavljuje i znanstvene članke te knjigu Grad kao identitetski sustav 2013. Uredio zbornik Savska 25, arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra, 2004. a koji je objavljen 2014.
Autor sveučilišnog udžbenika Teorija i povijest dizajna - kritička antologija, 2012. i knjige The Other Design History 2015.

Mobirise

Ovu fantastičnu knjigu možete naručiti preko sljedećeg linka, po akcijskog cijeni od 90 kn (40 % popusta):

https://www.upi2mbooks.hr/trgovina/upi2m-books-izdanja/dizajn-upi2m-izdanja/automobil-jedna-povijest/


Da ostanete u toku sa auto-moto novostima, molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice, hvala.

FOLLOW US!

SHARE THIS PAGE!

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter

© Copyright 2019 www.auto-moto-tour.com - All Rights Reserved