site builder

Kako je sve počelo ? - 4 dio.
Jean-Joseph Étienne Lenoir (1822. - 1900.)

posložio: Tomislav Veček

foto: www.wikipedia.org

O motoru s unutarnjim izgaranjem svi sve znaju, barem tako misle. Svi znaju za Nikolaus August Otto i Gottlieb Daimler. No koliko Vas je čulo za Jean-Joseph Étienne Lenoir? Upravo je on taj koji je prvi patentirao motor s unutarnjim izgaranjem koji je stvarno funkcionirao. Sva trojica spomenutih znanstvenika, izumitelja, rođeni su unutar desetak godina razlike, a unutar te razlike su i umrli. Stoga i nije čudno da se spominju sva trojica kada se priča o povijesti i nastanku motora s unutarnjim izgaranjem.

Kronologija:
1807. godine François Isaac de Rivaz sastavlja motor s unutarnjim izgaranjem, koji radi pomoću kisika i vodika.


1859. godine Lenoir izlaže svoj motor s unutarnjim izgaranjem i paljenjem pomoću električne iskre.


1860. godine patentira svoj motor.


1863. godine upotrebljava svoj motor za pogon vozila.


1876. godine Nikolaus August Otto uvodi unaprijeđen četverotaktni motor.

Mobirise

Nevjerojatno, ali zamisao o motoru sa unutarnjim izgaranjem, koji je srž današnje automobilske industrije, seže u davnu 1680. godinu i do poznatog nizozemskog znanstvenika Christiaana Huygesa (1629.-1695.). Te je godine Huygens završio s nacrtom primitivnog motora koji bi za paljenje iskre i potiskivanje klipa rabio barut. Međutim, ti nacrti nisu nikad realizirani i trebalo je proći više od stoljeća da nekome padne na pamet ostvariti tu ideju. Ovog puta to je bio švicarski izumitelj François Isaac de Rivaz, koji je 1807. godine zaista napravio prvi motor s unutarnjim izgaranjem, kojeg se pokretalo na kisik i vodik. Konstruirao je i vozilo u koje je smjestio taj motor, no ono je bilo dosta nepraktično i bez komercijalnog uspjeha. Zbog toga se motor koji je patentirao Belgijanac Jean-Joseph Étienne Lenoir 1860. godine smatra prvim motorom s unutarnjim izgaranjem koji je stvarno funkcionirao, pokrenuvši tako revoluciju u prometnoj industriji. 

Mobirise

„Kad narastem, radit ću strojeve, nove strojeve, strojeve koji će raditi sasvim sami.“

MOTOR S UNUTARNJIM IZGARANJEM I ELEKTRIČNIM PALJENJEM

Još dok je bio dijete, Lenoira su opčinile mehaničke naprave. Kažu da je kao dvanaestogodišnjak izjavio: „Kad narastem, radit ću strojeve, nove strojeve, strojeve koji rade sasvim sami.“ S obzirom da u malome mjestu u kojemu je živio nije mogao iskoristiti svoju nadarenost, sa samo šesnaest godina odlazi u Pariz. U početku je radio s električnom strujom i došao do vrijednih pronalazaka u području galvanizacije metala te napravio električne uređaje korisne na željeznicama. Ipak, ono što ga je najviše opčinjavalo bili su motori. Potrošio je neko vrijeme za izradu nacrta i konačnu konstrukciju te 1859. godine demonstrirao svoj motor koji se palio električnom iskrom. Već ga je sljedeće godine i patentirao.
Tekuća goriva poput nafte i ostalih goriva u to vrijeme nisu bila korištena, pa je Lenoirov motor radio na dvotaktni pogon sa smjesom običnoga, nekomprimiranog zraka i rasvjetnog plina. Iako je po današnjim standardima ta metoda bila vrlo primitivna, postigla je komercijalni uspjeh. Lenoir je nastavio s daljnjim usavršavanjima svog motora i do 1865. prodao je oko 500 njegovih raznih primjeraka u Parizu i okolici. Do tada je motor već bio upotrijebljen za pogon broda (1861.) i vozila s tri kotača (1863.), čime je pokazao svoju univerzalnost.

Mobirise

DALJNJI RAZVITAK

Međutim, Lenoirov motor nije potrajao. Francuz Alphonse Beau de Rochas patentirao je 1862. novi, četverotaktni motor s unutarnjim izgaranjem. Doduše, on taj stroj nije i izradio, pa je stoga Nijemac Nikolaus August Otto (1832.-1891.) postao mnogo poznatiji svojim modelom četverotaktnog motora iz 1876. Motor je radio na načelu Ottova ciklusa, odnosno niza taktova koji stroju daju snagu. U prvom taktu gorivo se usisava u stroj, u drugom se komprimira, u trećem pali električnom iskrom, a u četvrtom izbacuje ostatak plina. U procesu se klip pomiče gore-dolje, a to onda uz odgovarajuće osovine može primijeniti za pokretanje različitih naprava, među kojima su najpoznatija cestovna vozila. Ottov je motor za pokretanje još rabio smjesu plina i zraka, a tek je Gottlieb Daimler (1834.-1900.) izumio (a drugi usavršili) motor s unutarnjim izgaranjem koji radi na naftu, nakon čega su se umnožile tvornice motocikala i automobila. Daimler je radio u Ottovoj tvrtki i zapravo je on zaslužan za razvoj motora koji se pripisuje Ottu. Tek kad se Daimler osamostalio, zapravo je počeo pravi razvoj automobilske industrije.
Lenoirov je motor na mješavinu ugljenog plina i zraka proizvodio dvije konjske snage, što zaista nije bilo dovoljno za pokretanje bilo kakvog vozila, a djelotvornost je bila samo oko 4 %. Međutim, on je promišljao o konstrukciji svojih motora i oni su tako napravljeni da su neki primjerci savršeno radili i nakon dvadeset godina stalne upotrebe.

Mobirise

OSTALA POSTIGNUĆA
Osim motora koji ga je proslavio Lenoir je došao i do drugih pronalazaka. Među njima su električna kočnica za vlakove (1855.), motorni brod s vlastitim pogonskim motorom (1886.) i metoda štavljenja kože pomoću ozona.

Tekst:
VELIKA OTKRIĆA - 100 ZNANSTVENIKA KOJI SU PROMJENILI SVIJET (Jan Balchin), str. 116. - 117., izdavač "STANEK d.o.o." 
slike:
https://en.wikipedia.org

Da ostanete u toku sa auto-moto novostima, molim Vas da ispunite SUBSCRIBE formu na dnu stranice, hvala.

FOLLOW US!

SHARE THIS PAGE!

SUBSCRIBE FORM

Subscribe to our Newsletter

© Copyright 2019 www.auto-moto-tour.com - All Rights Reserved